Zagovornici prije svega ističu pravo svakog pojedinca da odlučuje o vlastitom životu i dostojanstvenoj smrti, dok protivnici smatraju da bi mogućnost dobrovoljnog prekida života bila u suprotnosti s Ustavom o zajamčenoj nepovredivosti života.
Na savjetodavnom referendumu Slovenci danas odlučuju o pravu na pomoć pri dobrovoljnom prestanku života, odnosno eutanaziji. Sve je počelo kada je skupina građana iz udruge Srebrna nit uputila slovenskom parlamentu prijedlog Zakona o pomoći pri dobrovoljnom okončanju života koji je potpisivanjem peticije podržalo više od 5500 građana.
Zagovornici eutanazije, prije svega, ističu pravo svakog pojedinca da odlučuje o vlastitom životu i dostojanstvenoj smrti, dok protivnici smatraju da bi mogućnost dobrovoljnog prekida života bila u suprotnosti s Ustavom zajamčenoj nepovredivosti života.
Prije samog referenduma održana su sučeljavanja mišljenja u kojima je sudjelovalo 16 predstavnika stranaka, udruga i društava, te pojedinaca koji su se Državnom izbornom povjerenstvu prijavili kao organizatori referendumske kampanje za ovaj savjetodavni referendum. Referendumsko pitanje: “Jeste li za donošenje zakona kojim će se regulirati pravo na pomoć pri dragovoljnom prestanku života?”
Burna rasprave i suočavanja različitih mišljenja i stavova
Slovenski umirovljenici su i prije današnjeg referenduma jasno izrazili svoj stav na središnjem masovnom skupu gdje su istupili protiv zakona o eutanaziji. Zakonu se protive i članovi Povjerenstva za medicinsku etiku. Ocjenjuju da prijedlog zakona nosi visok etički rizik i nema podršku slovenskih liječničkih organizacija.
Nastojanja slovenske udruge “Srebrna nit” da se ozakoni smrt cijelo vrijeme prati i s. Emanuela Žerdin, medicinska sestra koja je radila kao volonterka u Hospiciju.
S. Emanuela kaže da je u Hospiciju završila najvažniji fakultet – fakultet za život. Prema njezinim riječima, umirući nas uče životu. Zvanje je obavljala u Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji i Austriji, gdje je završila i obuku za praćenje teško bolesnih i umirućih.
S.Emanuela Žerdin osvrnula se na medijsku podršku eutanaziji u Sloveniji riječima: “Danas kada vidite kako su novine tako lijepo, zašećereno prikazale eutanaziju ovog poznatog slovenskog borca za eutanaziju, pomislite: stvarno, daju vam što popiti i gotovo. Ali, tko kaže da je to tako lako? Tko kaže da su mnogi koji su uzeli sredstva eutanazije odmah umrli? Mnogi nisu.“
Prema njezinim riječima, Hospicij se drži načela da se život ne skraćuje, a ni ne produžuje svim mogućim aparatima, što je, prema njezinim riječima, ponekad i prokletstvo moderne medicine. S. Emanuela ispratila je više od 200 ljudi na kraju života. Kaže da uvijek bude kako treba.
“K nama u Hospicij dolazili su umirući ljudi. Govorili smo: ovaj će danas umrijeti, ali nije umro. A, za drugog smo rekli: neće umrijeti, ali umro je. Još uvijek sam svjestna da je život misterija.”
Dodaje kako joj je bila čast biti uz umiruće jer je to sveti trenutak. Bitno je da su uz njih oni koji ih vole. Također je uvjerena da su za eutanaziju oni koji su daleko od smrti i nemaju pojma o životu.
“Ova definicija eutanazije je strah od patnje i strah od umiranja. I protiv toga se možemo boriti,” poručuje s. Emanuela.
Pristojan oproštaj nije eutanazija
Svoje jasno neslaganje s legalizacijom eutanazije izrazili su i Mladi liječnici Slovenije: „Ova vlada i ova koalicija dopustila je da pitanje eutanazije i legalizacije još jednog lijeka ide na referendum za narod koji je već u samom europskom vrhu u smislu samoubojstva i ovisnosti. S obzirom na nesposobnost vlade da regulira jednostavnija područja, pitamo se je li mudro povjeriti joj legalizaciju eutanazije, znajući da čak ni Kanada i Nizozemska nisu uspjele napisati zakone koji sprječavaju užasna zlostavljanja i pojavu skliskog terena, do kojih je tijekom vremena došlo u zemljama u kojima je eutanazija legalizirana. Isprva je eutanazija bila namijenjena pacijentima na samrtnoj postelji, a zatim se krug smaknuća sve više širio. Eutanazija se počela provoditi na duševnim bolesnicima, udovicama i starijim osobama, pa čak i na bolesnoj djeci,” upozorili su Mladi liječnici Slovenije.
Liječnici su posljednjih godina u više navrata jasno rekli da se snažno protive eutanaziji. Erik Brecelj, kirurg i predsjednik Vladinog strateškog vijeća za zdravstvo, prije godinu dana oštro se protivio legalizaciji eutanazije, rekavši kako je prijedlog zakona o dobrovoljnom prekidu života potpuno populistički te da krši liječničku etiku:
“Nema zakona iznad kodeksa medicinske etike. Radije bih vratio natrag svoju liječničku dozvolu nego slijedio naredbe ljudi koji godinama nisu držali pacijenta za ruku,” rekao je dr. Brecelj.
Nedavno se u intervjuu na TV Slovenija i umirovljeni liječnik i dugogodišnji sindikalac Fidesza Kondrad Kuštrin oštro usprotivio eutanaziji:
“Danas postoji mogućnost palijativne skrbi i treba je razvijati. Sa sadašnjim razvojem medicine niti jedan pacijent ne bi trebao umrijeti u mukama. Osim toga, ovim raspravama mnoge stare jadnike koji ih slušaju stavljamo pod pritisak i guramo u još veću muku, pa se zbog toga mogu osjećati i suvišnima. Ovo je nešto nevjerojatno i nečuveno. Siguran sam da nema liječnika, nadam se – molim Boga da ga ne bude – koji bi vršio eutanaziju ako se donese ovaj zakon.”
No, nažalost, glas populista u medijima je sve glasniji pa će se Slovenci danas na savjetodavnom referendumu izjasniti o tome što misle o legalizaciji eutanazije. Stajalište svih medicinskih organizacija u Sloveniji je jasno: eutanazija je nedopustiva i nije u skladu s medicinskom etikom.