Što je u Hrvatskoj ostalo od 1. svibnja, takozvane „borbe radnika za svoja prava“? Jedino što smo vidjeli i čuli bila je „žestoka borba“ za porcije besplatnog graha, kojeg su radnike „počastile“ tvrtke poput Podravke!
Oni koji su, kao i svake godine, u velikom broju, došli na ovaj „bal“, gotovo uopće nisu spominjali (a mnogi nisu ni znali) svrhu i zašto se obilježava Prvi maj!
Većini je bilo najvažnije „osvojiti“ koju porciju besplatnog graha, koji su im „velikodušno“ dijelili baš oni protiv kojih bi barem ovoga dana trebali protestirati!
A da „cirkus“ bude veći „poslodavci“ su za sve nazočne organizirali i bogate kulturno-zabavne programe, od vožnji vrtuljcima do koncerta „velikih“ glazbenih pjevača i sastava na trgovima i livadama, uz obilje alkoholnog i drugog pića.
No, baš 1. svibnja obilježavali smo i 29.obljetnicu Vojno-redarstvene operacije Bljesak, pa su jedni nosili vijence i palili svijeće za one koji su dali živote za slobodnu i samostalnu hrvatsku državu, dok predstavnici sindikata uglavnom se ovog značajnog hrvatskog povijesnog događaja nisu ni sjetili, niti smo ih recimo vidjeli u Okučanima, gdje se održavala centralna svečanost, kojoj je bio nazočan i cijeli politički državni vrh.
Predstavnici najvećih sindikata su isticali kako je Prvi maj dan za „opuštanje i zabavu“ (!?), te da će eventualno protestirati tijekom godine! (Da pukneš od smijeha!).
Sindikalisti su „zaboravili“ čak i to da se ove godine navršava 130 godina otkako su prvog dana svibnja deseci tisuća radnika diljem SAD-a krenuli u masovni štrajk kojim su se željeli izboriti za veća radnička prava, među kojima je poglavito bilo istaknuto osmosatno radno vrijeme.
Prvi svibnja bila je prilika da se i kod nas podsjeti na male radničke plaće, teške uvjete rada, enormna mjesečna primanja pojedinih menagera, korupciju, zatvaranja firmi i štošta drugo.
Ali, ne, ništa od toga ovog dana nije bilo važnije od porcija besplatnog graha i nekog besplatnog hopa-cupa glazbenog nastupa lokalnih i inih (skupo plaćenih) zvijezda!
Da se kojim slučajem tog dana besplatno nije dijelio grah, na te bi manifestacije vjerojatno došli samo (da se malo našalimo) čelnici stotine sindikalnih organizacija i eventualno njihova najuža rodbina!
Dakle, dok se u većini drugih država sindikati 1. svibnja uistinu bore za radnička prava, sukobljavaju s policijom i rade štošta drugo da skrenu pozornost na nepravde i male plaće, kod nas se taj dan sve više pretvara u „derneke“ iliti prava seoska proštenja.
