U Hrvatskoj dnevno umire 17 branitelja! A, govorili su nam: Vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima! Jesu li?” O tome smo već pisali, ali kao da i nismo.
Međutim, neprestano se treba vraćati na ovu temu-da se ne zaboravi. Ako je u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu poginulo oko 15.000 vojnika i civila, gdje su njihovi zločinci? Oni koji su ubili i godinama maltretirali hrvatske građane na području okupiranog Knina još nisu dobili zaslužene kazne. Mač pravde sustigao je tek njih nekoliko, neznatan broj. No, nije samo tako bilo u Kninu, tako je bilo u cijeloj Hrvatskoj, gdje se vodio obrambeni rat protiv srpskog okupatora.
Oni koji su barem jednom posjetili Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru mogli su vidjeti 938 bijelih križeva. A, ni jedno ime! Kakva zlatna slova! Ti bijeli križevi znak su da je na tom mjestu pronađena barem jedna žrtva srpskog pokolja u ovome gradu. Križevi su tu, brojke se znaju, a što je s onima koji su krivi za ovaj masakr kakav suvremena Europa uopće ne pamti? Ako ima 938 križeva onda postoji i najmanje toliko zločinaca! Svi bi oni trebali biti, kako se kaže, procesuirani.
Ali, Vukovar je posebna priča-čut ćete od onih koji neprestano progone hrvatske branitelje, i koji po tom pitanju namjerno ništa ne poduzimaju. Nije li slično i u Škabrnji, Osijeku, Gospiću, Zadru, Saborskom, Glini, Pakracu, Županji, Voćinu, Lovasu, Slavonskome Brodu… Tko je odgovarao i kada će što je primjerice u Slavonskom Brodu ubijen jedan čitav razred nevine djece!? Ili što su četnici svako malo gađali bolnicu, odnosno zdravstvene ustanove u ovome gradu, baš kao i one u Vukovaru, Pakracu, Lipiku, Novoj Gradiški, Osijeku, Vinkovcima… O tome se šuti.
Za dva kninska logora nitko nije odgovarao, za Loru se odmah sudilo
Međutim, ne šuti se o pojedinim ratnim zapovjednicima. Oni kao da su “dežurni krivci”, pa ih svako malo izvlače u javnost po nekakvim nazovi negativnostima. Nakon što je okupiran Vukovar, u kojem je i Vojislav Stanimirović jedno vrijeme bio i srpski gradonačelnik (sic!), ratni zapovjednici Grada junaka završili su u zatvoru kao najveći zločinci. Manolić i ekipa bivših udbaša smjestila im je igru od koje se još do danas nisu oporavili. Još je gore prošao Branimir Glavaš.(Što je s onima koji su rušili Osijek?)
Koliko je samo u vrijeme rata bilo srpskih logora u kojima su mučili, silovali i ubijali Hrvate, pretežno žene, starce i djecu? Jedan logor bio je i u Bučju pokraj Pakraca. Sjećate se? Tamo je među ostalim najvjerojatnije okončao život i dr. Šreter, čiji posmrtni ostaci još nisu nađeni. A znate zašto nisu? Jer ih traže tako da ih ne nađu! Džakula, Stanimirović, Pupovac i slični sigurno nešto znaju o tome, i ne samo o Bučju, već i o niz drugih još neotkrivenih masovnih grobnica.
Koliko je samo bilo logora gdje su mučili Hrvate u Srbiji i Crnoj Gori? A mi, zahvaljujući hrvatskim organima gonjenja znamo ipak za jedan, onaj u splitskoj Lori! Za njega jedino znaju razni dežulovići, tomići i kako se sve ne zovu, koji se neprestano “sprdaju” s hrvatskim junacima. Da, sada smo se sjetili da je jedan srpski logor bio i na kninskoj tvrđavi. Drugi u kninskoj staroj bolnici. Svi zapovjednici Lore, naravno Hrvati, uhićeni su, osuđeni…
Znamo li koliko je hrvatskih branitelja napravilo suicid?
Oko tri-četiri tisuće hrvatskih branitelja do sada se ubilo, izvršili su suicid na najstrašnije načine. Jedan je motornom pilom odrezao svoju glavu, drugi se polio benzinom, treći je skočio u rijeku, četvrti je bombom dignuo u zrak cijelu obitelj…U koprivničkoj Podravki su prije desetak godine dva branitelja također izvršila suicid: jedan zbog toga što su ga maltretirali na radnom mjestu, a drugi za to što su ga optužili da je otuđio kilogram i nešto više Vegete koja je već bila za otpis! Nakon toga je baš u toj tvrtki nekolicina menagera navodno opljačkala ovaj prehrambeni div za oko 400 milijuna kuna, pa što-nikome ništa. Ni jedan od optuženih iz ovog prehrambenog diva nije bio sudionik Domovinskoga rata. U to vrijeme su – studirali!?
Nije li sramota da danas još uvijek imamo relativno veliki broj nezaposlenih hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji? A koliko tek bolesnih? Neki od njih prisiljeni su kopati po kantama za smeće. Neki bi na to možebitno rekli da je takvih relativno mali broj. Ok! Možda ih nema više od 260. Toliko naime u Hrvatskoj ima multimilijunaša, od kojih se većina (svaka čast iznimkama), obogatila na krvi Vukovara! Zamislite kako bi prošli multimilijunaši u vrijeme Brozova režima, poglavito nakon II. svjetskog rata. Svakome od njih bi stavili tablu oko vrata na kojoj bi pisalo “Ja sam ratni profiter”, proveli bi ih ulicama, i narod bi im sam presudio. No, mi se za to nismo borili! Stoga, kod nas “nije bilo” ratnih profitera, izdajica, a još manje dezertera. Da ih je bilo njih bi Državno odvjetništvo progonilo, a ne nevine hrvatske branitelje.
Ili se to nama samo tako čini.
