Naša domovina Hrvatska ovih dana prolazi svojevrsni Križni put. Pred nama su izbori koje je predsjednik RH Zoran Milanović raspisao na Svjetski dan cirkusa i koji se sve više pretvaraju u jedan veliki cirkus. No, Hrvati nikako ne smiju zaboraviti da je sloboda naše samostalne domovine plaćena krvlju, na što je jako često za života podsjećao i prof. Tomislav Ivančić.
Za domovinu treba moliti, jer kao što je svaki čovjek osobit u svojoj patnji, tako su i trpljenja domovine i nacije osobita i specifična. Čovjek je sudbinski vezan uz svoj narod i domovinu,” govorio je prof. Ivančić.
“Htjeli bismo biti zadovoljni u domovini, a prljavim riječima se okomljujemo jedni na druge, dijelimo se u ideologije i sukobljavamo se. Naučimo od Isusa ići drugim i drukčijim putem kojeg sveobuhvatno nevinog i apsolutno dobrog njegovi sunarodnjaci predaju neprijatelju i strancu. No, On je, unatoč toga, uvijek ostao uz svoj narod,” podsjećao je prof. Ivančić i napominjao:
“Veliki su i često teški križevi domovine. Jedni su u njoj bolesni i stari, drugi hendikepirani, jedni su agresivni, drugi nevini patnici, jedni obiluju bogatstvom, drugi oskudijevaju, jedni su prihvatili ideologiju, drugi nemoral, a neki uzdišu pod križem vjernosti, mo- litve i moralnog opredjeljenja. Ali, križevi su putevi do slobode. Isus je mogao odbiti križ i smrt. On ga je, međutim, objeručke i hrabro prihvatio. Križa se oslobađaš kad ga hrabro poneseš. Tad se tvoj križ stapa s Isusovim. S Isusom i kad gubiš, pobjeđuješ. Ako ti uzmeš križ domovine na sebe, svi će u njoj doživjeti slobodu duha i tijela. U domovini je svaki pojedinac jednako dragocjen kao i cijeli narod.”
Prof. Ivančić podsjećao je da smo odavno Isusovu Majku Mariju priznali kao Kraljicu Hrvata. Danas, kada našu domovinu potresaju korupcija i razni interesi, kada mali čovjek pati i misli da je sve izgubljeno, kada branitelji osjećaju da je njihova žrtva bila uzaludna, kada ih sve više umire, a pojedini i ruku podižu na sebe, važnije je nego ikada podsjetiti se da je Marija Kraljica Hrvata. Danas Marija želi susresti tebe. Htjela bi se zagledati u tvoje oči, obrisati tvoje suze, ohrabriti te, iscijeliti tvoje rane, reći ti da će biti uz tebe i kad bude neizdrživo. Htjela bi te podsjetiti da nisi nevažan kotačić u događanjima u tvojoj domovini. Tvoj glas je važan, tvoja molitva za domovinu i da Hrvat voli Hrvata važnija no ikada.
Na domovinskim križnim putevima svaka je pomoć dragocjena, no najveća je kad je pokrenuta iz sućuti čovjekova srca. Neprocjenjivu radost doživiš kada pomogneš patniku, kada mu staviš ruku na rame, zagledaš mu se u oči i dušu, ozdraviš opterećenog branitelja, promijeniš korumpiranog bogataša, doneseš siromahu neki dar. Budi sljedbenik Veronike na ovom križnom putu svoje domovine.
Ne smiješ gledati u rane, krivnje, bolest i blizinu smrti, nego u ozdravljenje, praštanje i život vječni. Ne vjeruj u negativne vijesti o svojoj domovini, nego gledaj u Božje vodstvo našeg naroda. Čovjek nosi u sebi besmrtnu dušu. Gledaj u tom smjeru i uvijek ćeš biti pobjednik. Duh u nama je neizrecivo snažniji od tijela i ljudskih prosudbi.
Život nam je dan da ga darujemo i od njega načinimo uskrsno jutro svoje domovine i svoje obitelji. Mudri i veliki su samo oni koji ne čuvaju, nego daruju život za druge i za moralno dobro koje ne prolazi. Pod teretom napasti i životnih strahota padamo bezbroj puta u grijehe i očaj. Ali, da li se odmah dižemo?
I još nešto! Nitko te ne može obeščastiti i poniziti, ako si moralan, čist i čovjekoljubiv. Imat ćeš slobodnu i humanu domovinu dokle god si na Isusovu putu, dok te resi čestitost, vjernost i čisto srce.
Odvratna okrutnost čovjeka iskalila se sad na Sinu Božjem. Udarci čekića odjekuju Kalvarijom, a krv iz Isusovih probodenih ruku i nogu šiklja kao krik cijelog čovječanstva, koje je ovdje u Isusu raspeto i izmasakrirano. Zar su takvi ljudi? Da, nema boljih. Svi su pod vlašću zloga, grijeha i sebičnosti. Ali, evo prvog drukčijeg čovjeka, Isusa! Ovdje počinje bolji svijet. Kad si pripravan radije biti ubijen i zatočen, nego izdati slobodu domovine, i ti si novi čovjek i slava tvoje domovine. Mogu ti pribiti ruke i noge, ali ne i savjest, slobodu i hrabrost. Kad je Bog za nas, tko će protiv nas!?
IZVOR: Domovinski križni put prof. Tomislava Ivančića
