Ova uistinu jedinstvena 72-godišnjakinja nakon 17 muževa danas živi sama u Mašićima kod Gradiške i svima onima koji bi je ženili poručuje da će ih razočarati. Naime, Joka je odlučila da je 17 puta bilo – sasvim dovoljno!
Iako život u starosti 72-godišnja Joka Kutlača, u mladosti poznata kao bećaruša, nije zamišljala ovako, odlučna je u odluci da joj je muškaraca bilo dosta. Iako je cijeli život maštala o životu u kojem živi u svom rodnom selu s mužem i djecom uz rodbinu i susjede, ostala je sama s bogatim sjećanjima.
“Ništa nije prošlo kao što sam maštala u djevojačkim danima. Sama sam, bez djece, u pustom selu bez naroda. Samo autoputem tutnje vozila i svi negdje idu, a ovdje se ni’ko ne zaustavlja. Kafane su zatvorene, nema ‘ko da pije i lumpuje, škole bez djece, ispred zadruge se ni’ko ne zadržava, ne pije na klupi nego kupi šta mu treba pa za poslom. To je moj život poslije svega. Ni ja nisam kao što sam prije bila, ne pijem, ne ludiram se, nemam više ni s kim, a nije mi do toga. Ne planiram ni da se udajem, dosta je bilo,” kaže Joka i priznaje kako povremeno susreće neke od svojih bivših. Danas je to tek susret bez emocija, a i bez puno priče, to je tek susret dvoje ljudi koji su privremeno dijelili zajedničku postelju.
“Ne mogu reći da svih 17 muškaraca nije vrijedilo, a da sam samo ja dobra. Bilo je među njima najviše pijanaca, ali i ja sam pila, plesala na stolu, tukla se s njima. Bila sam svojevremeno veliki bekrija. K’o je spreman da mene takvu trpi i podnosi? Nitko,” opisuje Joka svoja bračna iskustva.
Prvi brak ipak je Joki ostao u najljepšem sjećanju, iako je završio razočaranje.
“Bila je zima, ali nas je ljubav grijala. Moj prvi muž, pokoj mu duši, volio me, mazio i pazio sve dok njegovi nisu počeli govorkati da sam ružna i da je on mogao oženiti ljepše i bogatije cure. Odmah sam ga napustila i vratila se, neću da me ponižavaju,” kaže Joka.
Da ljepota nije važna pokazala im je Joka. Upravo zbog 17 muževa postala je najpopularnija u selu i okolici.
“U autobusu mi, uz osmjeh, uvijek neko ustupi mjesto. U čekaonici, kod doktora u Topoli, od sada me zovu preko reda, a niko se od ostalih pacijenata ne protivi. U dućanu mi opraštaju sitan dug, a kada pješice krenem kroz selo, odmah se vozači zaustavljaju i nude mi prijevoz.
Ne može nijedna koja me poznaje podnijeti da sam od nje popularnija i važnija u društvu. Ima sada zborova po selima, ja se spremim, uredim kao u mladosti, kupim sladoled, ližem i hodam. Za mnom se kolona uhvati kao za popom. Samo viču: eno Joke, eno Joke, a mene ni briga nije,” hvali se Joka i zaključuje:
“Udovica sam od rata, od kada sam se razišla s posljednjim i ne želim se više udavati. Dosta je bilo. Za mene su to samo priče koje ponavljam često u društvu. Svi me tjeraju da objašnjavam kako sam se udavala i razudavala, ‘ko je kakav bio, odakle… Istinu govorim, ali posle svi kažu: „Nemoj, Joko, lagati, nije to sve baš tako bilo“.Sve koji me to pitaju moram razočarati. Joka više nije ni za udaju, a ni za prodaju. Zdrava sam, jaka i sposobna za svaki posao, nikome ne dam pardona, mogu u kolu ili na stolu zaigrati, ali u moj život više nikoga ne primam, dosta je bilo.”