U veoma kratkom vremenu jedan od najpoznatijih hrvatskih generala, Ljubo Ćesić Rojs, ostao je bez još jednog brata.
Kakva tragedija! Najprije Jerko zvani Ljudina, a sada i Milan, tragično su preminuli, a još prije toga i njegova majka.
“Ima li kraja ovim nesrećama,” pita se Ljubo, a daljnje riječi ostale su mu grlu.
Obitelj mu je uvijek bila na prvom mjestu.
“Tijekom Domovinskog rata nagledao sam se smrti, bio sam uvjeren da sam jak, da sam od čelika, a tek sad vidim koliko sam slab….”
Njegova braća, njegovi najmiliji, bili su poznati po neizmjernim ljudskim i moralnim vrijednostima, pa stoga bilo što reći, napisati, nije dovoljno.
Svima koji su ih poznavali ostat će zauvijek u srcima, sa svime što su postigli, a prije svega svojom dobrotom, iskrenošću i poštenjem.
“Ne, nemojte me više ništa pitati, nemam riječi, samo suze koje klize niz obraz,” rekao je.
Još je ipak dodao da u njegovo ime zahvalimo svima koji su mu se javili.