Ovih dana u Koprivnici, ali i šire, s iznimnim odobravanjem je primljena vijest da je Martina Dalić, predsjednica Uprave Podravke, donijela povijesnu odluku da se nakon više od 40 godina s mjesta gdje je bio prvi ustaški logor u NDH izmjesti njihov transportni kompleks, te da se njihovi kamioni više ne parkirju na čestici koja nosi status kulturnog dobra i da se taj dio napokon prepusti znanstvenicima na istraživanje. Prije svega da se ustanovi, koliko su partizani, na ovom dijelu, nakon Drugog svjetskog rata, bez suda i suđenja, poubijali nevinih ljudi!
U Koprivnici je otvoren prvi koncentracijski ili sabirni ustaški logor u NDH, a djelovao je od 1941.-1942. Takozvani antifašisti, bivši partizani i notorni povjesničari svako malo i dalje govore i pišu da je u ovom logoru stradao iznimno veliki broj ljudi, prije svih – Hrvata.
Ovaj je logor 1981.uređen u Spomen područje, zahvaljujući bivšem Udbašu, dugogodišnjem direktoru Podravke i počasnom građaninu Grada Koprivnice – pokojnom Pavlu Gažiju. Na svečanom otvorenju pojedini takozvani povjesničari, od kojih je jedan nažalost „dogurao“ i do redovnog člana HAZU-a, pisali su u svojim feljtonima i knjigama kako je u logoru prvo ubijeno više od 30 tisuća ljudi, a kako su godine prolazile taj se broj neprestano smanjivao, pa se danas od tako velikog broja stradalih došlo na svega-tri! Ali…nitko još sa sigurnošću nema pojima kako su i ta tri ubijena, a još manje gdje su pokopani! Pored toga, da komedija bude veća, nitko ne zna ni njihova imena, niti se ona čitaju prigodom komemoracija.
Ali, o prvom ustaškom logoru Danica i dalje se priča i piše svašta, pa i o broju ljudi koji je prošao kroz ovaj logor. Ni to takozvani povjesničari nisu utvrdili. Naime, oni neprestano citiraju izjavu nekog Martina Kokora, koji je u logoru, navodno, obavljao dužnost blagajnika i koji je, navodno, izjavio da je kroz logor prošlo oko 5600 ljudi. On je to, navodno, izjavio na saslušanju u UDBA-i, odmah nakon zatvaranja logora, a koliko bilo točno – nitko ne zna. Kokor je tijekom ispitivanja, navodno,(kažemo navodno, jer nitko nema stopostotni podatak) slijedeće:
„Koliko se sjećam i mogu potvrditi da je kroz logor „Danicu“ prošlo oko 5600 zatočenika, koji su po Martinu Nemcu i ostalima opljačkani i zlostavljani“.
Ovo je, inače, objavljeno u „Podravskom zborniku“, 1975., a kojeg su pokrenuli pokojni dr. Dragutin Feletar, kasnije za komunističke i ine zasluge član HAZU i inž. Pavle Gaži, u članku „Logor Danica u Koprivnici“, autora Franje Horvatića, inače dugogodišnjeg ravnatelja koprivničkog Muzeja. Na isti način došlo se i do broja ubijenih. Naime, na pitanje UDBA-ša, što Kokor misli kazao je:
„Koliki je broj zatočenika od 5600 ostalo u životu?“ on, piše Horvatić, odgovara: „O tome mogu reći to,da je s logora „Danice“ bilo pušteno preko 200 zatočenika, dok je ostalo poubijano u Koprivnici, dok su drugi otpremljeni u logore Gospić i Jasenovac, gdje su poubijani.“
Horvatić navodi i to da „Masovna ubojstva u logoru „Danica“ nisu bila prisutna, ali je ipak jedan broj logoraša, oko 200-300 ljudi, izgubilo život u samom logoru“ te da su „zatrpavani u zahodske jame i u obližnjoj šumi“. No, kad je u jesen 1945. obavljena ekshumacija u krugu ovog logora i u obližnjoj šumi, nije bilo moguće identificirati žrtve ni njihov broj. Međutim, o broju žrtava u ovom logoru nastavio je pisati notorni dr. Dragutin Feletar, također, u „Podravskom zbornku“, koji je objavljen 1981. (u povodu 40. obljetnice ustanka) u svojoj reportaži „Danica na razmeđi ljudskoj“ u kojoj je nešto umanjio broj ubijenih, pa je u svom članku tada tvrdio da je u tom logoru „više od dvije stotine ljudi zauvijek završilo svoj vijek“.
Međutim, 75. godina nakon otvorenja logora „Danica“, u gradskom Muzeju organizirana je i izložba na ovu temu, a mediji su prenosili i riječi autora izložbe i višeg kustosa koprivničkog muzeja i predsjednika Ogranka Matice hrvatske prof. Dražena Ernečića koji je tada ovako citirao istraživanja dr. Zdravka Dizdara:
„Kroz logor je prošlo oko 4269 logoraša, koji su utvrđeni imenom i prezimenom, a prema najnovijim saznanjima ubijeno ih je – tri, a ne 30 i više tisuća, kako su nekada objavljivali pojedine moje kolege.“.
Znači, jednom može ovako, drugi puta onako!
Ali, već nešto kasnije Ernečić hrabro iznosi drugu sliku, odnosno tvrdnju, kako NIJE istina da se ovaj ustaški logor nalazio na sadašnjem mjestu, gdje od prigode do prigode, lokalni političari i takozvani antifašisti polažu cvijeće i pale svijeće za „sve poginule“ u tom logoru, već da je logor bio nešto dalje, na mjestu gdje su već godinama neki od „Podravkinih“ pogona!?
A, sad poanta priče
Sad se odmah nameće pitanje. Kako su uopće na kulturnom dobru tolike godine mogli biti „Podravkini“ pogoni, i hoće li zbog toga napokon netko odgovarati?
Zanimljivo je da se na Ernečićevu konstataciju dosad nitko od povjesničara i političara i politikanata nije pobunio ili oglasio, već se prešutno prešlo preko toga, što znači da je istina, kao što i istina jeste!
A, taj „Podravkin“ pogon na mjestu logora dao je izgraditi Pavle Gaži, a da komedija bude veća dao ga asfaltirati, kako nekome ne bi palo na pamet da na tom mjestu počne kopati!
Naime, ono što takozvani povjesničari ne otkrivaju, a javna je tajna, da je ovaj logor radio punim kapacitetom i nakon 1945.,odnosno ovdje je svoje živote navodno završilo na tisuće Hrvata, Nijemaca i drugih koje su partizani-pobjednici kao životinje gonili i na kraju – ubili.
To se prešućuje i marginalizira, a ono što je najvažnije –ne istražuje!
Stoga je ovih dana u Koprivnici, ali i šire, s iznimnim odobravanjem primljena vijest da je Martina Dalić, predsjednica Uprave Podravke, donijela povijesnu odluku da se nakon više od 40 godina s mjesta gdje je bio prvi ustaški logor u NDH izmjesti njihov transportni kompleks, te da se njihovi kamioni više ne parkiraju na čestici koja nosi status kulturnog dobra i da se taj dio napokon prepusti znanstvenicima na istraživanje. Prije svega da se ustanovi, koliko su partizani, na ovom dijelu, nakon Drugog svjetskog rata, bez suda i suđenja, poubijali nevinih ljudi!
Tako će sada tek, nakon 40 i više godina, zahvaljujući predsjednici Podravke, ovaj kompleks biti „slobodan“ i istinski povjesničari, a ne ovi koprivnički i ini „komunistički“ (svaka čast iznimkama) slobodno će moći istražiti što se sve događalo na mjestu prvog ustaškog logora u NDH, o kojem su, blago rečeno, teške i kontinuirane neistine i optužbe iznosili mnogi, od Pupovca, Krausa, pa do općinskih i županijskih politikanata, poglavito s ovog područja.