O heroju obrane Vukovara Ivanu Poljaku zvanom Sinjski sokol, 4 po redu zapovjednik satnije Sajmišta, koji je svoj život položio da bi Hrvatska bila slobodna, svjedoči Ivan Anđelić Doktor.
Ivan Poljak je došao u Vukovar 27. rujna 1991. sa stotinjak dragovoljaca iz Zagreba i iz drugih hrvatskih gradova te pristupa u 4. Vukovarsku bojnu 3. Gardiske brigade. Ivan Dok Anđelić zamjenik zapovjednika 4. Bojne 3. Brigade ga raspoređuje na najkrvaviji položaj Sajmište u grupu s Brankom, Milom i Vaskom.
Valja napomenuti da je prije dolaska u Vukovar sudjelovao u konvoju dostave oružja koje je upućeno iz Zagreba u njegov rodni grad Sinj, ali kako je vidio da Sinju ne prijeti tolika opasnost kakva je prijetila opkoljenom Vukovaru odlučuje se ipak otići za Vukovar i priključiti braniteljima tog grada koji je već debelo krvario.
Bio je to ujedno posljednji susret Ivana i njegovog brata Željka Poljaka.
Njegovi suborci, s kojima je proveo prve dane, pamte ga kao izrazito odgovornog, ali i opreznog suborca s tvrdim dalmatinskim naglaskom koji ih je često znao nasmijati do suza.
Nakon pogibije Velimira Đereka “Imotskog Sokola” Ivan Anđelić Doktor onako pun bijesa, ali i tuge razmišlja što će sutra kada Šljivančanin i ostala srbočetnička i JNA-a banda shvati da Sokola više nema, kako će im i tko odgovorit u tom psihološkom ratu!?
Takvu situaciju je doživio pogibijom pok. Legije kada su ga četnici provocirali: “Doktore, di ti je sada Legija”. Naprosto nije smio dopustiti da mu se takva situacija ponovi, tim više jer nestankom Sokola nestaje i šest stotina Imoćana!
Odluka je pala i Doktor odlazi Ivanu Poljaku te mu kratko i jasno govori: “Ivane, Velimir Đerek Sokol je poginuo i od ovog trenutka ti si “SOKOL”!
Ivanu je sve bilo jasno i nije mu posebno trebalo objašnjavati kako se treba ponašati te mu Ivan Anđelić daje Motorolu od pok. Sokola, a Ivicu Arbanasa zapovjednika 4. Bojne 3. Brigade i zapovjednik 1. Bojne 204. Brigade, obavještava da je našao adekvatnu zamjenu za pok. Velimira Đereka što Ivica Arbanas prihvaća s oduševljenjem te imenuje Ivana Poljaka za zapovjednika satnije Sajmište u 1. Bojnoj 204. Vukovarske Brigade. Ivan Sokol će se vrlo brzo uklopiti i za 12. dana napredovati u zapovjednika 1. Bojne 204. Brigade, a na tu funkciju će ga postaviti Ivan Anđelić Doktor u dogovoru s Ivicom Arbanasom, dok Ivica Arbanas odlazi organizirati interventnu grupu od cca 150 ljudi koji će do pada Grada sudjelovati u svim ključnim i kritičnim bitkama.
Ivan Anđelić za Poljaka ima samo riječi hvale – nije se povlačio, nije htio silaziti s prve crte bojišnice. Dovoljno je reći da je u jednom okršaju zadobio prostrijelnu ranu potkoljenice i nije htio ostati u bolnici već je svaki dan odlazio na previjanje i odmah se vraćao na položaj. U akcijama je uvijek bio prvi, ispred svojih ljudi koje je vodio, a preko Motorole se snalazio sve bolje i bolje. Ivan Anđelić pamti jednu njegovu dalmatinsku anegdotu koju je izgovorio preko veze 16.10.1991. ispred Šarćevićeve mesnice tijekom teške i krvave borbe.
“Vidi mili Bože što imaju a ne znaju! Dajte to nama pa da vam mi pokažemo”
Psihološki rat je uspješno nastavljen, šest stotina Imoćana i Imotski Sokol za neprijatelja nisu nestali i ostali su im prijetnja i bojazan sve do zadnjeg dana obrane Vukovara…”
Ivan Poljak Sokol poginuo je 06. studenog ’91. na zapovjednom mjestu u osnovnoj školi. Nakon mirne reintegracije Ivan Poljak je ekshumiran iz masovne grobnice na Novom groblju u Vukovaru te pokopan u rodnom Sinju u svibnju 1998. Zbog osobitih zasluga posmrtno je 1994. godine primljen u Viteško alkarsko društvo Sinj.
Počivao u miru u Božjem zagrljaju naš Heroju “Sokole”
Izvor: grupa “Istina o obrani Vukovara”