Solun, drugi najveći grad u Grčkoj, oduvijek je bio magnet za turiste iz cijelog svijeta. Smješten na obali Egejskog mora, ovaj povijesni grad nudi bogatstvo kulturnih i povijesnih znamenitosti, živahnu atmosferu i predivne plaže koje privlače posjetitelje tijekom cijele godine. Dok šetate ulicama, njegova bogata povijesna baština ogleda se u svakom djelu grada, a u nju se savršeno uklapaju moderni butici i brendirane trgovine koje svojom ponudom mame turiste.
Glavna cesta Egnatia, u rimsko doba spajala je Europu i Aziju i time osigurala gradu status najznačajnijeg trgovačkog središta. I danas se njome prometuje prema Istambulu, a u stare povijesne zgrade sada su smješteni butici i trgovački lanci. Glavni trg u Solunu, Aristotelov trg, dizajniran je tako da vizualno povezuje grad s planinom Olimp, legendarnim domom grčkih bogova.
Jedan od najstarijih gradova u Europi, danas je moderan grad, pun života, koji se natječe po ljepoti s Atenom. Krizna ekonomska situacija, ne primjećuje se na ulicama. Svakodnevne gužve i vreva odraz su temperamenta toga naroda. Čak i na tržnici prodaje se uz mnogo “vike”, a tako se odvija i promet.
Solun je super za šetnju, a kad se šetnja kombinira sa shopingom, za žene gotovo da nema boljeg užitka. U Solunu postoje tri glavne ulice odnosno bulevara, Krece se od Egnatia ulice pa se paralelno spušta do mora. U Egnatiji su, kao i u drugim gradovima, Kinezi zauzeli glavninu trgovina. U drugom bulevaru ispod Egnatije su već malo poznatije modne marke poput Zare, Manga, Pull&Bear i sl. a najblize moru su luksuzne trgovine zvučnih modnih imena Max Mare, Armania, D&G itd. Trgovine obuće postoje u sve tri ulice, pa s tim naravno i kvalitet varira baš kao i cijene.
Puno lijepih stvarčica po povoljnim cjenama možete potražiti i u Ermou ulici. U nekim radnjama mogu se naći majice ili haljinice od svega 5 eura pa nadalje. Ipak, najbolji shoping u Solunu je u trgovačkom centru “Cosmos”koji se nalazi na putu ka aerodromu “Makedonia”, pa se u grad niti ne mora ulaziti.
Pored shopinga, jos bolje je ispijati kavu i jesti giros u Solunu. No, treba pripaziti i pri odlasku u kafiće. Oni uz samo more imaju daleko skuplje cijene od caffe barova udaljenih tek nekoliko metara prema glavnoj cesti. Tako ćete, bez obzira što se radi o coffee to go, u kafiću uz more platiti čak 6,5 eura dok će ta ista kava u malo udaljenijem kafiću od mora biti 3,5 eura. Cijena grčke kave također je varljiva, od 2 pa čak do 5 eura.
Nigdje u Europi nema toliko festivala, praznika, karnevala kao u Solunu, a i po broju taverni, barova i restorana teško da će naći sebi ravna. Grci se ne mogu odreći svoje omiljene sieste od 14 do17 sati. U tom vremenu sve je mirno, prodavanice se zatvaraju. Poslije ručka svi se prepuštaju svom omiljenom poslijepodnevnom odmoru. A od 21 sat grad se polako budi i počinje raznolik noćni život. Ljudi izlaze na ulice, zabavljaju se u barovima, diskotekama, tavernama, “buzukijima” (mjesta za zabavu gdje se svira grčka živa glazba) i to sve može potrajati do 3ili 4 sata ujutro. Izuzetno izražavaju nacionalni karakter kroz tradicionalne plesove “sirtaki”, “kalamatianos”, “kočari”.
Nećete sresti Grka koji ne zna plesati, a svaki pokret koji izvodi, izvodi sa izuzetnim uživanjem.
Dobar odnos sa Grcima se održava jednostavno: prihvaćanjem općih pravila ponašanja. Posjećivanje crkava u šorcevima, kratkim suknjama, kratkim i otvorenim majicama-nije dozvoljeno. U nekim manastirima, prilikom posjeta, turistima daju posebne suknje, hlače i duge haljine. Ipak ljubaznosti ne nedostaje. No budite oprezni ako nešto upitate Grke pa kao odgovor dobijete ne. Jer “ne” znači ” da” dok se “ne” na grčkom kaže ohi.
Ljeti je grčka obala jedna od omiljenih destinacija turista, ali malo njih zna da se u grčkim gradovima i zimi možete odlično provesti. Zbog blage klime možete uživati u romantičnim trenucima, šetnji i večerama na terasi, a nećete se smrzavati ni u novogodišnjoj moći.
Bogata povijesna baština
Grčki Thessaloniki, poznat i kao Saloniki (turski zvan Selanik, a slavenki Solun) dobio je ime po ženi kralja Makedonije, oko 315 pr.Kr., sestri Aleksandra Velikog, čiji je otac Filip II nakon pobjede nad Tesalijcima, kćerki dao ime Tessalonika. Danas grad broji oko 360 000 stanovnika. Smješten je na Egejskome moru i prostire se duž cijelog zaštićenog zaljeva.
Zbog velike trgovačke važnosti Rimljani su u gradu izgradili i luku koja je grad opsluživala do 18 stoljeća, a o kojoj i danas najviše ovisi solunsko gospodarstvo jer su sve zemlje jugoistočne Europe orjentirane na tu luku.
O burnoj prošlosti grada svjedoče brojni kulturni spomenici. Bijela kula, crkva Svetog Dimitrija, Rotonda i Galerijusov luk, samo su neke od znamenitosti grada. Nezaobilazno odredište za turiste svakako je Crkva Svetog Dimitrija zaštitnika grada, sagrađena na mjestu rimskog zatvora u kojem su tadašnjeg rimskog prokonzula Dimitrija mučili po naredbi protukršćanskog cara Maksimilijana. Svetog Dimitrija smatra se čudotvorcem čija su čuda u nekoliko navrata spasila grad. Iako nije najveća, crkva Svetog Dimitrija najznačajnija je jer je posvećena svetom zaštitiniku grada čije se kosti nalaze u kripti ispod crkve. Plastificirane ikonice sveca možete kupiti u radnji koja se nalazi u okviru crkve.
Bizantska prošlost
Nakon podjele rimskog carstva, Solun je potpao pod Bizant. U 7. stoljeću Slaveni su pokušali osvojiti grad, ali nisu uspjeli. Najznačajnija imena toga vremena svakako su poznata bizantska braća rođena u Solunu, Ćiril i Metodije koji su u to vrijeme krenuli u misionarsku misiju u sjeverne regije zemlje. Njih dvojica kako je već poznato stvorili su prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti.
Usprkos napadima i pljačkama drugih naroda, Solun u vrijeme Bizanta (od 10.do 12.stoljeća) doživljava procvat. Broj stanovnika naglo se povećao zajedno sa velikom židovskom zajednicom. U listopadu svake godine, izvan gradskih zidina, održavao se sajam Svetog Dimitrija i trajao je 6 dana. Bio je to jedan od najvećih i najznačajnijih sajmova u tom dijelu svijeta.U spomen na zlatnu prošlost, glavne ulice i danas nose imena bizantskih careva. Tako je jedna od glavnih ulica Ivana Cimiska (bizantskog cara u 10. stoljeću), cara Heraklija (bizantskog cara u 7. stoljeću), a u središtu grada je na svakome koraku neka bizantska crkva oslikana freskama. Tragovi su to nekadašnjeg intelektualnog i umjetničkog procvata bizantskog Soluna.
Svoj razvoj Solun je nastavio i nakon što su ga osvojili Turci 1430. godine. U pet stotina godina turske vladavine postao je jedan od najvažnijih gradova Carstva i jedan od najvažnijih trgovačkih središta Balkana. Većina stanovništva bili su Sefardski Židovi, a tek jednu četvrtinu predstavljali su Turci, Slaveni, Albanci i Grci. Židovsku zajednicu uništili su kasnije nacisti u Drugom svjetskom ratu.
Jedan dio grada, unutar gradskih zidina, ima očuvanu osmanlijsku arhitekturu. Taj se dio zove Gornji grad (Ano Poli) Na obali uz more nalazi se čuveni Bijeli toranj, simbol grada. Za vrijeme Turaka zvali su ga Krvavi toranj. Služio je kao zatvor u kojem su Turci ubijali i mučili zatvorenike, pa su zidovi bili krvavi. Tek nakon oslobođenja, toranj je obojan u bijelo.
Većinu crkava Turci su pretvorili u džamije, poput crkve svetog Jurja, crkve svete Sofije, svete Katarine i drugih, ostavljajući neizbrisiv trag svoje višestoljetne vladavine. Za tursku naciju Solun će uvijek ostati značajan dio njihove povjesti jer je u njemu rođen Mustafa Kemal, zvani Ataturk, osnivač današnje turske nacije i najveći heroj za Turke.
Grčka nacionalna jela
Nacionalnu kuhinju odlikuje široka ponuda jela, sa raznolikim svježim voćem i povrćem, popularna i u mnogim europskim zemljama. Glavninu ishrane čini riba, ali su i janjetina i suvlaki čest izbor. Juha i nije baš zastupljena na meniju, mada se u ponekim tavernama može naručiti”fasolada”, juha od graha, a treba kušati i goveđu juhu ” vrasto”. U grčkoj kuhinji su takodje izuzetno zastupljena jela od morskih plodova ili “talassina” kao što su : lignje, hobotnice, rakovi, školjke i raznovrsna riba koja se služi sa umakom od maslinovog ulja i limunovog soka. Riba i morski plodovi se obično pripremaju u posebnim ribnim tavernama “psarotaverna” od kojih se većina nalazi na samoj obali.
Bogata je ponuda slasticama,a na mnogim mjestima peku palačinke, no treba tražiti krepes, palačinke s čokoladom, poseban grčki specijalitet. Iako je grad poznat po raznovrsnim kolačima, jedinstvenog okusa je trigona, još jedan od grčkih slatkih specijaliteta kojemu se ne može odoljeti.
Gdje god da ste, sigurni smo da ćete naići na neki snack bar, kafeteriju, tavernu, pekaru, roštilj… Čini se kao da je cijela zemlja ispunjena stolovima a vlasnici raširenih ruku čekaju baš vas. Noćna posjeta taverni je jedna od omiljenih razonoda kod Grka gdje po pravilu vlada izuzetno opuštena atmosfera. Uglavnom se pije pivo, bijelo vino kao i omiljena “grčka vodka”- uzo. Radno vrijeme restorana je od 12 do 16 i od 20 pa do ponoći, a neki od njih rade i do 2 ujutro. Grci su narod koji promovira zdrav stav prema životu, vole i umiju se zabavljati. Ponosni su na svoju bogatu povjest i na činjenicu da su potomci drevnih Grka, hrabrog ratničkog naroda.
Zemlja heroja i bogova, mjesto gdje se može osjetiti dubina umjetnosti antičke Grčke, idealna je destinacija za one koji žele posjetiti kolijevku europske civilizacije a ujedno se dobro zabaviti u veseloj i opuštajućoj atmosferi.