Bakicu su jučer s vinkovačke pijace odveli inspektori u pratnji policije. Prodavala je tri pileta i 20 jaja. Kazna za učinjeno “nedjelo” je najmanje 500 eura. Predsjednik RH Zoran Milanović je jučer izrazio prijezir prema Ustavnom sudu i Ustavu. Rekao je “meni nitko ne može ništa”. Premijer Andrej Plenković već dugo poručuje “tko mi što može”.
Baka iz okolice Vinkovaca možda je baš trebala taj novac koji bi dobila prodajom tri domaća pileta i 20 jaja da dočeka unučad za Uskrs. Možda joj nakon dugo vremena dolaze djeca iz Irske. U svakom slučaju, na vinkovačku pijacu nije došla prodavati iz obijesti, već iz ljute potrebe. Naime, upravo u ove dane pred Uskrsne blagdane pijacom u Vinkovcima krstare inspektori u pratnji policije kako bi kaznili sve one koji bi se usudili donijeti slavonsku šunku koju Slavonci tradicionalno kuhaju za Uskrs. Na pijaci je nemoguće pronaći domaće jaje baš sada kada domaćice zbrajaju koliko im treba za kolače, a koliko za bojanje. Naravno, svi se boje inspektora u pratnji policije i kazne koja nikome nije potrebna nakon “svinjske kuge” i oluje koja je ostavila velike tragove iza sebe.
Na popularnoj pijaci koja se još uvijek održava tek dva puta tjedno, sve je manje kupaca i trgovaca, a sve više onih koji sjede ispred kafića i raspredaju državnu politiku. Jedni za sve krive globalista Andreja Plenkovića, za kojega se priča da je počeo uništavati slavonsko selo, a ako mu se da prilika učinit će to do kraja. Sve po naredbi iz Brisela. Jedan drugoga podsjećaju kako je oduvijek bilo jasno da bez jakog sela nema ni jake države. Zapravo, bez jakog sela nema ni države. Koliko smo daleko od toga, ovisit će od seljaka koji su na jednostavan način završili afričku svinjsku kugu – pobjegla je čim su izašli na ulice, a nisu čak traktorima ni krenuli prema Markovom trgu.
Drugi pak, sjedeći na malim i još uvijek prohladnim terasama vinkovačke pijace, za zadatak imaju pronaći par glasača HDZ-a. “Što vidite u onom Penavi?” kaže jedan kojem je pod stare dane HDZ uhljebio kosti u državnu službu. “Pa Penavi ne stoji ni odijelo! Zamislite kako bi izgledao u Briselu,” objašnjava ekipici uz pivo pokušavajući ispuniti normu koju je dobio.
No, ima tu i branitelja, a i onih zdravog razuma, pa ga pitaju “što će Penava u Briselu” i je li nije bilo dosta Plenkovića koji se brinuo o Briselu i Ukrajini, a ne Hrvatskoj. “Penava će valjda konačno brinuti o Hrvatskoj,” kaže jedan od njih dok mu drugi povlađuju. Za koga će na kraju Vinkovčani glasati veliko je pitanje, jer je od Domovinskog rata utvrdu ovdje stvorio HDZ. Na kapiji utvrde ključ drži najzponatiji hrvatski zidar, Tomislav Čuljak. Njega ne voli nitko, a da je živa valjda ga ne bi volila ni vlastita majka zbog sveg zla što je ostavio iza sebe u ovom kraju. No, on još uvijek drži radna mjesta u ruci, kao i medije koji o njemu ne smiju pisati. Intervju od njega nemoguće je dobiti, jer osim što se ne javlja na mobitel, ne može se očekivati ni da onako neuk suvislo može odgovoriti na pitanja koja bi mu novinar postavio.
Mladi su ipak u ovom kraju pri kraju strpljenja – dosta im je HDZ-a. Dosta im je i Nepalaca koji spavaju po 20 u sobi s jednim WC-om i tko zna kakvom kupaonicom. Higijena nula, radno mjesto u pekari gdje se peče kruh. Može li gore? Može.
Tko je gori uništavač Hrvatske – Milanović ili Plenković?
Većina bi odgovorila – obojica isto. Ali, njih dvojice ne bi ni bilo da je bilo lustracije. Zorana Milanovića je do rijeka pravde doveo bijes zbog novog Glavnog državnog odvjetnika Turudića.Bijes ili strah? Moguće oboje. Zašto? Odgovor, navodno, nitko osim njega ne zna. No, jučer je Stipo Mlinarić Ćipe javno objavio da je predao čak 11 kaznenih prijava za srbijanski logor Aleksinac. I to nisu prve kaznene prijave koje je Centar dr. Ivan Šreter predao na DORH i za koje se čeka da se stvari pokrenu prema istrazi, uhićivanju, presudi i konačno izdražavanju kazne za ratne zločine nad Hrvatima i svima onim koji su se borili protiv agresora na Hrvatsku.
Sve ovo vrijeme uz Glavnu državnu odvjetnicu ostao je kao savjetnik Mladen Bajić za kojeg rijetki znaju da je potpisao dokument na ćirilici kojim se obvezuje da će štititi ratne zločince Srbe, bilo na način da ih obavijesti na vrijeme da kidaju na lijevo ili da se pobrine da optužnica bude toliko loše napravljena da jednostavno mora pasti. Jedna takva nedavno je pala.
Što je Milanovićev razlog da se spusti niz rijeke pravde i pomete Turudića kako ne bi odradio ono što narod očekuje od njega – kazni ratne zločince – ne zna se. Činjenica je da je stalno ponavlja kao pokvarena ploča, kako će “on biti premijer Hrvatske”. Narod šuti i ne govori ništa, al’ Milanović je već odlučio. U cijeloj toj priči nameće se pitanje čemu onda izbori koje je raspisao na Svjetski dan cirkusa, kada bi puno veći cirkus bio da se, primjerice, on i Plenković u gaćama pohrvaju u blatu i tko izađe kao pobjednik postane premijer.
Čovjek je bez imalo stida i srama rekao da ga ne zanima Ustavni sud i njegove odluke iako se zakleo na Ustav, kad već nije bilo crne svinje, a narodu nije poklonio ni minut rada svojih moždanih vijuga. Svakome po zaslugama, poštovanju i odgoju koji poneseš od kuće. Drugačije ne može. Pa sad, narode moj, odluči hoćeš li biti Milanovićeva crna svinja kad ih je već Plenković dao eutanazirati da pojača račun ministru Gordanu Radmanu. No, kažu da je on neki dobar čovjek, pa ću evo osobno provjeriti bi li mi tim novcem platio liječničke pretrage.
Sve u svemu, ekipa SDP je zanimljiva, šarolika i visolika, baš za jedan dobar cirkus. Grbin bi, recimo, mogao voziti bicikl s jednim kotačem, dok bi mu na ramenima sjedio Zoran Milanović i vikao “rijeke pravde dolaze”! Bilo bi tu mjesta i za Čuljkov bicikl, iako je on iz HDZ-a, ali barem bi djecu u publici nasmijavao škripom nepodmazanog lanca koji bi svako malo padao dok bi se na upravljaču ljuljala “zidarska fangla”. Bao kao u stare dane komunizma. Kata Šmajser bi mogla vikati bez ikakvih ograda “smrt fašizmu, sloboda narodu”. Bio bi to najbolji cirkus u našem gradu na Svjetski dan cirkusa dok rijeke pravde teku i teku i teku i na kraju oteku, spoje se negdje u tri rijeke i svaka u svojoj boji oteče put Rusije.
A, što s Plenkovićem i nacionalnim manjinama?
I on tvrdi – bit ću premijer. Možda ćemo imati nekoliko Vlada i nekoliko premijera i opet mjesta za našeg dragog, od Sanadera nenapuštenog Pupovca. Možda. Narod jeste glup, kažu, ali je li baš toliko lud!? Kažu, nikada ne mijenjaj konja koji pobjeđuje. A što kad se konj umori ili razgoropadi!? Plenković se upravo nekako uljudno ušutio, izgubio koju kilu i upristojio, baš kako treba za prevarit jadni narod koji ima pamćenje čovječje ribice i već je zaboravio svih 28-30 ministara koje je Plenković promijenio zbog korupcije, zaboravio svu bahatost, afričku svinjsku kugu, uništavanje sela, sluganstvo Briselu, Inu i sav ostali lopovluk koji je pokrio zabranom kroz AP zakon.
E, moj narode, zar zaboravi sve to, pa i Domovinski rat u kojem je krv prolilo 22.211 ljudi, 402 djece. Zar ste zaboravili da su vas silovali, premlaćivali, da ste gladovali, da su pucali na vas, da su vam rušili gradove, da su vadili oči, da su na Ovčari vaše najbolje heroje prebijali lancima i ubijali batinama dok su rijeke krvi tekle!?
Ako pamtite, neka u hrvatskom sjećanju umjesto “rijeka pravde” Zorana Milanovića poteku “rijeke krvi” koje su tekle tih dana i noći dok je neprijatelj divljao Ovčarom i Veleprometom, dok je ubijao staro i mlado po Škabrnji. Kroz rijeke krvi pokažimo da nema premijera bez odluke naroda. Kroz rijeke krvi koje su Hrvatskom tekle pogriješiti nećete.