Događaj je to koji nikada ne bi trebali zaboraviti, jer tu noć, prije same polnoćke, ekstremist vehabija Muamer Topalović imao je zadatak prekinuti povratak hrvatskih obitelji na njihovo ognjište. Tko mu je dao zadatak da pobije vjernike na polnoćki i zašto je, onemogućen prisustvom policije, odabrao baš obitelj Anđelić koja je iz Zagreba došla u svoju obnovljenu kuću za Božić 2002. godine,?
Badnjak 2002. godine bio je u ozračju radosti zbog obnove i povratka u župi Kostajnica kod Konjica. Mladi župnik don Anto Ledić intenzivno je radio na duhovnoj, ali i materijalnoj obnovi te prognaničke župe. Nažalost, prije same polnoćke ekstremist vehabija Muamer Topalović u kući obitelji Anđelić ubio je Anđelka Anđelića i njegove dvije kćeri, Maru i Zorku, a teško ranio sina Marinka.
Ovaj događaj je potresao cijelu regiju i nažalost zaustavio povratak Hrvata. Anđelići su ubijeni isključivo zato što su katolici i to na drugi najveći katolički blagdan, što nas obvezuje da čuvamo uspomenu na njih kao mučenike, svjedoke vjere.
Otvorenih pitanja je puno, a jedno od njih je zašto nitko nije tražio tko je vehabiji Muameru Topaloviću dao nalog da na krvavi način zaustavi povratak Hrvata? Zašto to nikoga nije interesiralo?
Poslušajte cijelo svjedočanstvo don Ante Ledića kojeg se uz puno emocija pred kamerama “Nanovo rođenih” prisjetio.
Vehabije su se pobrinule da se Hrvati boje vratiti na svoja ognjišta
Topalović je pripadao organizaciji Džemajl-el Furkan, odnosno njihovoj konjičkoj ispostavi koju je financirao Visoki saudijski komesarijat sa sjedištem u Sarajevu. Osim te organizacije Topalović je bio i član Aktivne islamske omladine.
Iste godine u Mostaru su spaljene božićne jaslice, a ono što veže ova dva događaja je činjenica da je jedan od trojice sudionika paljenja jaslica također član Aktivne islamske omladine, piše hrvatskonebo.org
Inače, Muamer Topalović je od ranije poznat po svojim ubilačkim namjerama. Tri godine prije zločina u Kostajnici on se uputio u smjeru Beograda s namjerom kako bi ubio tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića. Srbijanska policija ga je spriječila u toj namjeri i na nekoliko mjeseci osudila i pritvorila. Ovaj slučaj od Daytona do danas najveći zločin počinjen u BiH no samo je jedan od mnogih terorističkih napada na Hrvate BiH .
Muamer Topalović (26) iz Konjica je za trostruko ubojstvo kostajničke obitelji Anđelić osuđen je 14.ožujka.2003. na zatvorsku kaznu od 35 godina.
Tu do tada najveću zatvorsku kaznu ikada izrečenu u povijesti pravosuđa u BiH dosudio je sudac Hamo Kebo, predsjednik vijeća Županijskoga suda u Mostaru.
Obrazlažući tu nepravomoćnu presudu, sudac Kebo je istaknuo kako je riječ o ubojstvu s nakanom dviju ili više osoba, a pritom je otežavajuća okolnost i to što je ono počinjeno iz vjerskih i nacionalnih pobuda. Tom je prilikom ustvrdio da optuženi Topalović nije dobio maksimalnu zakonom predviđenu kaznu zatvora od 40 godina zbog olakšavajućih okolnosti, a to su njegovo priznanje, odnosno aktivno sudjelovanje u istrazi, dob te nalaz vještaka medicinske struke o ponešto smanjenoj uračunjljivosti, ali ne bitno.
Sramna ponuda Muamera Topalovića obitelji Anđelić
Osuđeni Topalović je iz zatvora poslao i “ponudu” obitelji Anđelić. O sramnoj ponudi Muamera Topalovića pisala je Slobodna Dalmacija 3. siječnja 2011. godine. Tekst prenosimo u cijelosti.
“Ja sam musliman i poštujem samo šerijat. Po šerijatu ja vama jesam dužan isplatiti krvarinu (to što vi nazivate materijalnom štetom), ali tada ja moram biti slobodan čovjek. Ako odbijete moju ponudu, puno gubite…
“Ja vam nudim dogovor: ja sam musliman i poštujem samo šerijat. Po šerijatu ja vama jesam dužan isplatiti krvarinu (to što vi nazivate materijalnom štetom), ali tada ja moram biti slobodan čovjek. Da pojasnim: vi preko svoga odvjetnika da pogurate moju slobodu, a ja vama isplatim krvarinu. Možda se pitate odakle mi toliki iznos ako sam već ranije naveo da ga nemam.
Spomenuo sam imovinu koja se ne vodi na moje ime, ali imam brojnu obitelj, a što je najvažnije, imam na slobodi svoju braću i prijatelje, svoje istomišljenike koji su spremni skupiti taj novac. Većina te moje braće povezani su u razne organizacije i raspolažu velikim financijskim sredstvima. Ako odbijete, puno gubite…
Ovo, između ostalog, piše obitelji Anđelić iz zeničkog zatvora Muamer Topalović koji je na Badnjak 2002. godine na monstruozan način iz “ideološko-vjerskih pobuda“ ubio u Kostajnici kraj Konjica hrvatske povratnike Anđelka Anđelića i njegove kćeri Maru i Zorku, a teško ranio sina Marinka.
To je i njegov odgovor na tužbu obitelji ubijenih (Marinka, Ruže, Šime, Ivana i Mire Anđelić, Luke Kaleba, Ivanke Medunić, Ljubice Kralj, Anđe Stojanović i maloljetne I.S.) koji su na ime odštete sudskim putem zatražili od Federacije BiH i Hercegovačko-neretvanske županije odštetu u visini 460 tisuća maraka, o čemu će sud odlučiti 20. siječnja.
Zanimljivo je da pravni zastupnik Federacije BiH Jakov Dujić tvrdi kako tužbeni zahtjev oštećenih nije osnovan “jer se ne radi o terorističkom aktu pojedinca, nego o ubojstvu koje je izvršio Muamer Topalović, pripadnik vehabijskog pokreta iz Konjica“.
Čudno, jer je taj “pojedinac“ član terorističke organizacije, što i sam ne krije. Umjesto da se državne vlasti pozabave Topalovićevom “braćom i istomišljenicima“, pokušavaju teroristički čin okvalificirati kao pojedinačno ubojstvo.
U Kostajnici žive Anđelkova supruga Ruža sa sinom Marinkom kojega je Topalović teško ranio, pa je u mirovini. Za Božić im je u posjet došla Ružina kćer i Marinkova sestra Mira iz Zagreba. Nakon početnog nećkanja da se slikaju i bilo što kažu, ipak su se podsjetili na tragični Badnjak 2002. godine.
“Teško nam je, posebno oko Božića kad se svak’ veseli ,” kaže Ruža pokazujući stol na kojemu je božićno drvce.
“Eto, tu je ona nesrića počela pucat i ubijat… – A još teže nam je palo kad nam je zločinac poslao pismo u kojemu nudi nekakvu krvarinu, neke novce, pa da dobije slobodu. Ja se i sad na to naježim. No, ko da je autom satro kravu, a ne pobio nevinu čeljad. A mi se ni poznavali nismo. Pismo je kod sestre Luce. Na pitanje je li ih strah tu živjeti, Marinko odgovara da se ne boji ničega.
“Čega se sad bojat, kad sam smrt jednom priživio ,” kaže Marinko.
“Sad je malo popustilo, nema više one zategnutosti kakva je bila dok su vehabije imali tu dolje neki svoj kamp. A u kućama naših izbjeglica živjeli muslimani. Mora popustit, kad su svoje odradili ,”dodaje Marinko.
Iz straha je sve odselilo. Kostajnica je imala 428 stanovnika, sve Hrvati, a sad nas je 62, ja sam najmlađi sa svojih 40 godina. Nema ni jedno dite, ako mene ne računaš. A u Konjicu je broj Hrvata s 12 tisuća pao na 1500. A on nama nudi krvarinu!?
Kako to da su etnički najčišća područja ona gdje su muslimani/Bošnjaci i da nema niti jedne presude za muslimane da su počinili organizirani zločin, već samo pojedinačni?
Bošnjaci /muslimani predstavljaju kao najveće žrtve sukoba iz devedesetih, a za pravo im je dao i Haaški sud sramotnim presudama hrvatskim vojnim zapovjednicima i političkim čelnicima, zanemaruje se jedna činjenicu da su etnički najčišća područja ona gdje su muslimani/Bošnjaci većina.
Teroristički akti, preglasavanje, nekažnjavanje zločina ali ne samo nekažnjavanje no negiranje zločina od svih čelnika Bošnjaka, skrnavljenje groblja, napadi na imovinu povratnika a vječita su žrtva samo muslimani/Bošnjaci.
Za muslimane/Bošnjake su svi Hrvati jednostavno samo UZP-ovci koliko god oni bili dobronamjerni i kao takovi ne zaslužuju nikakova prava.
Ubojstva policajaca u srednjoj Bosni terorističkim aktima, ubojstva povratnika, autobomba u Mostaru, atentat na doministra Leutara, Krvavi Božić u Kostajnici Klisu, napadi na časne sestre, vješanje prezervativa na kip Isusa (što je prikazano kao umjetnost ) laži o UZP-u.
Svemu je pogodovala i porazna politika svih dosadašnjih Vlada u Hrvatskoj još od 2000 godine.
Strašno je i ne znanje Hrvata u Hrvatskoj, porazna je nezaintresiranost .