“Bili smo na rubu građanskog rata, vojska je bila mobilizirana, ali je još jednom hrvatska principijelna politika, razborita, ali odlučna, odnijela pobjedu“, ustvrdio je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nakon sastanka dva dana poslije u Beogradu
Savezni sekretarijat za narodnu obranu Jugoslavije 23. siječnja 1991. izdao je Priopćenje o mogućnosti vojne intervencije što je izazvalo dotad najveću političku krizu u Jugoslaviji.
Bio je to zapravo oružani pokušaj provedbe odluke Predsjedništva SFRJ koje je 9. siječnja izdalo prilično nejasnu Naredbu o ukidanju svih oružanih formacija koje se ne nalaze u ustroju JNA. Time se JNA potpuno samostalno odlučila zaprijetiti oružanom intervencijom, te je štoviše na osnovi članka 4. i 7. spomenute Naredbe prijetila podizanjem pune bojne pripravnosti svojih jedinica.
JNA se sve više počela stavljati na stranu nezadovoljnih pobunjenih hrvatskih Srba, žmireći na njihove terorističke ispade, dočim su očitu hrvatsku inicijativu naoružavanja snaga policije u svrhu osiguranja od srpskih prijetnji označili kao pripremu za rat.
“Bili smo na rubu građanskog rata, vojska je bila mobilizirana, ali je još jednom hrvatska principijelna politika, razborita, ali odlučna, odnijela pobjedu“, ustvrdio je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nakon sastanka dva dana poslije u Beogradu. Ondje se održavala sjednica Predsjedništva Jugoslavije, a usporedno se hrvatski predsjednik sastao s predstavnicima Republike Srbije. Bio je to prvi susret Tuđmana i Slobodana Miloševića i to u dramatičnim okolnostima najave vojne intervencije u Hrvatskoj zbog čega su Tuđmana najbliži suradnici savjetovali da uopće ne ide u Beograd.
Tuđman je također potvrdio da je JNA pružila jamstvo kako će sutra od podneva obustaviti iznimni stupanj njezine bojne pripravnosti. Zanimljivo, taj dan Hrvatska radiotelevizija pustila je u specijalnoj emisiji film „Što je istina o naoružavanju Hrvatske demokratske zajednice“, koji je nesumnjivo trebao poslužiti kao opravdanje za vojnu intervenciju.
