U svibnju ove godine Središnji državni ured za demografiju i mlade raspisao je natječaj za sufinanciranje podstanarstva mladim obiteljima. Brojni hrvatski gradovi su se prijavili i dobili sredstva kojima će se velikom broju mladih obitelji sufinancirati stanarina u poprilično velikom iznosu od skoro 200 eura mjesečno – no, na popisu nema Splita. Pauk za to krivi nezainteresiranost administracije gradonačelnika Splita Ivice Puljka
Vijećnik Domovinskog pokreta Martin Pauk u Splitu je održao konferenciju za medije na kojoj se osvrnuo na rad gradonačelnika Puljka u prvih šest mjeseci 2023. godine.
“Ništa bolje ne opisuje njegov rad od nezainteresiranosti njegove administracije za sufinanciranje podstanarstva mladim Splićanima koje je Grad mogao dobiti, a da ne potroši ni kunu iz vlastitog proračuna“, naveo je Pauk za početak.
Među prijavljenim gradovima za sufinanciranje podstanarstva mladim obiteljima nema Splita
Pritom je podsjetio kako je u svibnju ove godine Središnji državni ured za demografiju i mlade raspisao natječaj za sufinanciranje podstanarstva mladim obiteljima. Brojni hrvatski gradovi su se prijavili i dobili sredstva kojima će se velikom broju mladih obitelji sufinancirati stanarina u poprilično velikom iznosu od skoro 200 eura mjesečno.
“Međutim, među prijavljenim gradovima, na sramotu Ivice Puljka, uopće nema drugog najvećeg grada u državi, Splita“, pojasnio je.
Za prijaviti se na natječaj i osigurati krucijalno sufinanciranje Splićanima, trebalo je utrošiti tek jedan radni dan dvoje ili troje zaposlenih službenika, smatra Pauk. Tako ne samo da bi Grad olakšao obiteljima s najvećim brojem bodova – čitaj najbrojnijim obiteljima, nego bi i pokazao put kojim želimo ići.
“Put u kojem mlade privlačimo i zadržavamo, put na kojem se borimo s galopirajućom inflacijom i radimo sve u našoj moći da olakšamo život u gradu i povećamo standard naših sugrađana“, opisao je.
“Međutim, od svega ništa“, dodao je.
“Od gradonačelnika Puljka ćemo vjerojatno dobiti arogantan odgovor u smislu kako on želi riješiti problem podstanara cjelovitom politikom gradnje POS-ovih stanova koji će biti realizirani kroz 10-15 godina, uz standardne izlike o sporosti administracije i duge rokove izdavanja dozvola“, nastavio je.
“Kako vjerovati Puljku?”
Pauk smatra i kako će Puljak profesorski objasniti i da sufinanciranje za 20 ili 30 obitelji ne rješava problem na razini grada i da je cijeli taj natječaj suvišan budući da on ima viziju i plan o tome kako će splitski podstanari dobiti najviše stanova, najljepše stanove, najjeftinije stanove, najbolje škole, najveće vrtiće i svega drugoga naj, naj, naj.
“Međutim, kako vjerovati čovjeku koji obećava gradnju tisuću novih stanova i cijelih novih kvartova, a nije u stanju prijaviti se na natječaj za kojeg je potrebno ispuniti običnu tablicu u Excelu?“, zapitao se Pauk.
Narodna priča i (uzaludni) trud
Pauk je zatim ispričao narodnu priču koja se u različitim verzijama s koljena na koljeno prenosi stoljećima od indijanskih plemena južne Amerike do australskih Aboridžina.
“Medvjed, vuk, vepar i sve ostale zvijeri su stajale sa strane i ostale zatečene kad su vidjele malog kolibrića koji u svom sitnom kljunu nosi par kapljica vode i baca ih na strašnu buktinju. Kolibrić bi potom poletio do najbližeg potoka, opet uzeo par kapi i ponavljao svoj uzaludni vatrogasni proces dok je buktinja gorjela sve jače i jače. U jednom trenutku, gledajući tu njegovu agoniju, zaustavi ga mudra lisica i upita zašto to radi, zašto se trudi kad je očito da je sve uzalud i da u svojem malenom kljunu nikako ne može ponijeti dovoljno vode da ugasi požar. Kolibrić kratko zastane, pogleda liju i reče joj: ‘Možda neću ugasiti požar, ali barem ću znati da sam dao sve od sebe da pokušam.’“
“Maleni, srčani kolibrić zbog svog nepokorivog stava generacijama je inspiracija svima onima koji se u svom polju trude napraviti promjenu, ma kako ta promjena malena bila“, ispričao je.
Kolibrić šalje poruku da nijedan trud nije uzaludan.
“S druge strane, neke samoproglašene veličine koje žive od dociranja drugima i uzdizanju sebe samih, svojom neaktivnošću i nebrigom pokazuju da nisu u stanju donositi mjere za koje ne treba nikakvo posebno znanje, a kamoli da su sposobni od temelje do ključa u ruke provesti projekt gradnje stotina i tisuća novih stanova“, završno je izložio Pauk.