Turska pokapa svoje mrtve stradale u potresu koji je u ponedjeljak odnio gotovo 22.000 života.
Bilo da se radi o djeci, roditeljima ili partnerima, gubitak je ovdje dubok, piše Sky News. Na groblju u predgrađu Adiyamana u jugoistočnoj Turskoj ožalošćeni polako dolaze. Jedna žena novinarki Sky Newsa, Siobhan Robbins, pokazuje fotografiju svoje kćeri, koja je bila žrtva potresa.
Kada je pronađeno njezino tijelo u rukama je držala bebu, a uz nju je bilo i tijelo njezinog supruga. Cijela obitelj doslovno je izbrisana u velikoj tragediji. Njena majka govori novinarki Robbins da je bol prevelika za podnijeti. “Voljela bih da sam umrla i da su mi djeca preživjela.”
Tuga odjekuje ovim gradom čiji je velik dio uništen u potresu. Ljudi kažu da je pomoć stigla nakon dva dana, a do tada su glasovi ispod ruševina utihnuli. Vreće s mrtvim tijelima stalno pristižu na groblje. Jedan grobar kaže da ih je u sat vremena izbrojao 50, a svakim dolaskom raste bijes.
Jedna ožalošćena žena opsovala je predsjenika Edrogana. Ponovno proživljavajući noćnu moru, kaže da još čuje svog nećaka kako moli za pomoć ispod ruševina – pomoć koja nikada nije stigla.
Erdogan je priznao da je bilo “nedostataka”u odgovoru na potrebe svoje zemlje i rekao da su normalne operacije nastavljene, ali drugi u gradu još čekaju vijesti. Ulica za ulicom srušenih kuća.
Na nekim od humaka od metala i betona spasioci traže one koji se još uvijek vode kao nestali dok izbezumljena obitelj i rođaci promatraju. Šest nećaka Mahmuta Nedima Evlija pronađeno je mrtvo zajedno s mnogim njegovim susjedima.
Novinarka ga pita, s obzirom na to koliko je to bolno, zašto se stalno vraća na to mjesto. “Nada je naš način življenja. Nadamo se, inšallah, da možemo spasiti još jedan život ovdje i čekamo do samog kraja,” odgovara.
Četiri dana nakon potresa nada da će se pronaći još preživjelih ubrzano blijedi i za sada će grad oplakivati svoje mrtve. Sa svakim novim lijesom ponavlja se isto pitanje: “Da je pomoć stigla prije, bi li se ovaj život mogao spasiti“