Smatra se da je odgovoran za smrt oko 50 tisuća ljudi u Drugom svjetskom ratu, od čega velikog broja Hrvata, no, Srbi ga slave u tolikoj mjeri da mu i spomenike dižu. Kako se od Republike Hrvatske može očekivati da ima normalne odnose sa zemljom koja otvoreno slavi i rehabilitira ljude koji su odgovorni za genocid nad Hrvatima?!
Ministarstvo vanjskih poslova najoštrije je osudilo otkrivanje spomenika četničkom vojvodi Draži Mihailoviću danas, navodeći kako su “takvi postupci apsolutno neprihvatljivi, zabrinjavajući te u potpunoj suprotnosti s onime što Srbija deklarativno navodi kao svoj strateški cilj, a to je članstvo u Europskoj uniji“.
“Nažalost, ovaj događaj samo je zadnji u nizu onoga što u Srbiji traje već godinama – proces rehabilitacije četničkog pokreta pa i samog njegovog vođe Draže Mihailovića. Hrvatska osuđuje ovaj čin te izražava očekivanje od Republike Srbije i njezinih institucija da odbace politiku relativiziranja i veličanja zločina. Prekrajanje prošlosti, kao i glorifikacija ratnih zločinaca suprotno je europskim vrijednostima, predstavlja vrijeđanje žrtava i kao i svih pripadnika naroda koji su bili žrtve onih koji se sada rehabilitiraju“, upozorili su u reagiranju Ministarstva vanjskih poslova.
Draža Mihailović
Dragoljub (Draža) Mihailović isto poznat kao Čiča (Ivanjica, 26. travnja 1893. – Beograd, 17. srpnja 1946.) bio je zapovjednik kraljevske Jugoslovenske vojske u otadžbini tijekom Drugoga svjetskog rata (četnika), osuđen i strijeljan 1946. godine zbog ratnih zločina i suradnje s okupacijskim vlastima.
Smatra se kako je odgovoran za smrt za više od 50.000 ljudi, uglavnom političkih protivnika.
Točan broj Muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih žrtava koje su tijekom rata pogubili četnici nikad nije službeno utvrđen. Bosanskohercegovački povjesničar Šemso Tucaković je u svojoj knjizi Crimes Against Bosnian Muslims 1941-1945 procjenio da je od ukupnih oko 150 000 Muslimana pogubljenih tijekom rata, oko 100 000 ubili su četnici, pri čemu navodi imena oko 50 000 Muslimana za koje se pouzdano zna da su žrtve četnika.
Vladimir Žerjavić je 1998. godine iznio približnu brojku od oko 29 000 muslimanskih i oko 15 000 hrvatskih žrtava,[3] odnosno 32 000 Hrvata i 33 000 Muslimana.[2] Zdravko Dizdar na temelju novih podataka, ali i uračunavajući još neistražene žrtve, navodi čak 200 000 Hrvata te 100 000 Muslimana koje su ubili četnici.[2]
Neki od najtežih četničkih zločina u provođenju genocida nad Hrvatima i Muslimanima tijekom Drugog svjetskog rata su:[4][5][6][7][8]
- srpanj 1941., Bileća i Stolac – oko 1150 Hrvata i Muslimana
- pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941. – 568 poimenice imenovanih žrtava i neodređen broj neidentificiranih Hrvata
- pokolj u Bosanskom Grahovu 27. srpnja 1941. – 62 hrvatske žrtve
- Pokolj u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. g. – oko 240 pobijenih Hrvata
- kolovoz 1941. g., Brkovci (istočna Hercegovina) – oko 300 Muslimana
- kolovoz i rujan 1941. g., Boričevac (Lika) i Kulen Vakuf (Zapadna Bosna) – oko 2500 Hrvata i Muslimana
- studeni 1941. g., kraj Donjeg Lapca – 44 Hrvata
- prosinac 1941. i siječanj 1942. g., istočna Bosna: Foča i Goražde – oko 2050 odnosno 5000 uglavnom Muslimana, Srebrenica oko 1000, Vlasenica 2000 – 3000, Rogatica i Višegrad po oko 1000 Muslimana
- kolovoz 1942. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (uglavnom oko Foče) – oko 1000 Muslimana
- kolovoz 1942. g., istočna Bosna (Ustikolina, Jahorina) – oko 2500 uglavnom Muslimana
- rujan 1942. g., Foča – oko 2200 Muslimana
- rujan 1942. g., Zabiokovlje – oko 160 Hrvata
- listopad 1942. g., Mostar – oko 200 Hrvata i Muslimana
- listopad 1942. g., Hercegovina (Prozor-Rama) – oko 1250 Hrvata i Muslimana
- listopad 1942. g., Zagora – oko 240 Hrvata
- veljača 1943. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (Foča, Čajniče, Pljevlja) – oko 9200 Muslimana
- siječanj i veljača 1943. g., Zagora (Kijevo, Vrlika, Otavice, Imotski) – 140 Hrvata
- lipanj 1943. g., središnja Bosna – 42 Muslimana
- veljača 1944. g., Zagora – 67 Hrvata
- svibanj 1944. g., Goražde – oko 50 Muslimana
- do lipnja 1944. g., u okolici Rogatice – 4635 uglavnom Muslimana
- listopad 1944. g., sjeveroistočna Bosna – 25 Hrvata
- prosinac 1944. g., Vinodol (Bribir, Grižane, Tribalj) – 32 Hrvata
- siječanj 1945. g., Bosna (Kladari, Carevac) – 27 Hrvatica
Brojni zločini koje su četnici počinili tijekom Drugog svjetskog rata počinjeni su izravno ili neizravno prema uputama dobivenim od vođe pokreta, Mihailovića. Podređeni zapovjednici redovito su Mihailoviću slali izvješća o broju ubijenih muškaraca i žena, katoličkih svećenika, muslimanskih imama, srušenih i spaljenih crkava, džamija i sela.
Ti zločini nisu bili stihijski i povremeni nego isplanirani s namjerom postizanja onih ciljeva koje je Draža Mihailović iznio u svojim “Instrukcijama”. Većina tih zločina bila je dio provedbe genocida nad Muslimanima u Bosni i na Sandžaku te nad Hrvatima u dijelovima koji su trebali postati dijelom Velike Srbije.
Naročito su obilježja genocida imali brojni i sustavni zločini nad Hrvatima Dalmatinske zagore te istočne Like i zapadne Bosne, te nad Muslimanima istočne Bosne i Sandžaka. Ovo potonje se objašnjava s nastojanjem postizanja etnički čistih granica dotadašnje Srbije s Bosnom i Crnom Gorom.