Pitanje je to koje je izmamilo osmjeh na licu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, na koje je spremno odgovorio – “nije”.
Milanović se po pitanju eventualnog slanja tenkova Ukrajini izjasnio kako neće dozvoliti da hrvatski vazalski status u međunarodnom poretku bude u vidu pudlice te objasnio zašto je prihvatljivije da Hrvati budu klaunovi – “jer to ima “neke artističke vrijednosti”. “Klaun nije ono kad se kaže klaun – cirkus je umjetnost, mi smo kaunovi, takvima nas je učinio HDZ. Međutim, ne dam da budemo cirkuska pudlica. To je statusno pitanje. Klaunovi može. Klaun ima nevesele, tužne oči, ali ima psiho ustroj, iza toga se skriva nešto bogato. Pudlica je pudlica,” rekao je hrvatski predsjednik Zoran Milanović na današnjoj konferenciji za novinare, nakon što je prisustvovao svečanom ispraćaju 3. hrvatskog kontingenta u sklopu NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Republici Litvi.
A, tko je A.P.?
Onda je došlo novinarsko pitanje ‘treba li Andrej Plenković objasniti svoju ulogu u aferi Software” i konkretno pitanje je li A.P. Ante Pavelić.
“Ante Pavelić? Nije,” kratko i jasno, uz smiješak, rekao je Milanović i osvrnuo se na prethodno pitanje o objašnjavanju Plenkovićeve uloge u aferi Software.
“Gledajte koliko je vremena prošlo. Kninska madame te Pompadour, Josefin Rimac, druga Gabika, su cure koje su kalibrirane za veliki domet, a uhvatili su ih k’o zadnje opančarke. Sad to izlazi van. To su lopine. I to su osobe vrlo visoko pozicionirane. Čak ne Rimac koja je bila državna tajnica, ali znamo da ona nije bila bilo tko. Njihove veze s ovom malom koja je otišla kod Ursule u Brisel i sklonila se, su duboke i tu je naprosto potrebno, radi istine, postupka i javnosti vidjet što se tu događa. Krali su k’o veliki. U razgovoru tih dviju visokih dužnosnica, dramskih figura iz HDZ-ove galerije likova, čujemo da oni spominju A.P. Ako nije Ante Pavelić onda je Andrej Plenković. On je svjedok. Apsolutno. Jedan kroz jedan,” rekao je Milanović i dodao:
“Vidio sam nečiji komentar – nije to oporba smislila, nije to oporba pustila, to postoji, to je materijalni dokaz pribavljen u postupku.”
“Što je u slučaju Banožić? Čeka se da se zaboravi?”
“Ne mogu zamisliti takav razgovor vođen između Slavka Linića s kojim sam se razišao i izbacio ga iz stranke (ne bez razloga) i Branka Grčića. Ili Milanke Opačić i Ranka Ostojića. Da dvoje mojih ministara razgovara o takvoj temi, na takav način i da se poziva na mene, meni je konceptualno nezamislivo. A, ove dvije o tome najozbiljnije razgovaraju. Šta je bilo dalje, to je izvan moje dramaturgije. To su uznemiravajuće stvari. I drugo, što je više s tim postupkom?
S postupkom u slučaju Banožića i njegove muljaže s onim poslovnim prostorima? Čeka se da se zaboravi? Neće se zaboraviti. Tamo je država namjerno oštećena za par milijuna kuna. Vjerojatno na nagovor nekih “starijih” momaka iz HDZ-a. Došao je s blatnjavim cipelama iz lova i sad pogoduje nekakvim nakupcima krema i pomada. Mo’š mislit. Što radi DORH? Koliko je vremena prošlo?,” pitao je Milanović, no i ostao bez odgovora. Barem za sada.