Prvo hrvatsko oklopno vozilo ručno su u mehaničkoj radionici Metala na Zalužju, tijekom kolovoza 1991. godine izradili pripadnici Specijalne jedinice Dinara – Krpelj koja je djelovala pod okriljem MUP-a. Idejni začetnik i konstruktor prvog hrvatskog oklopnjaka, Stevo Culej, potrudio se da se Boban ovog petka, 3. ožujka, nakon pune 23 godine vraća u Slavoniju gdje i pripada.
Boban se vraća kući u svoju Slavoniju i to nakon pune 23 godine u kojima je “lutao” od Policijske uprave vukovarsko-srijemske do odlagališta, gdje ga je nakon upornog traženja pronašao njegov idejni začetnik i konstruktor Stevo Culej.
Prvi hrvatski oklopnjak je iz Domovinskog rata izišao oštećen, ali u voznom stanju, na kotačima te je do 2000-te bio parkiran ispred Policijske uprave vukovarsko-srijemske.
“Ondje je bio do 2000. godine, a onda je naprosto nestao. Pitao sam odgovorne kakva mu je sudbina, rekli su mi da je u muzeju. Nisam dobio konkretan odgovor u kojem točno muzeju je pohranjen. Uzeo sam to zdravo za gotovo, vjerujući institucijama pravne države,” ispričao je Culej za portal Vinkulja.hr.
Culej je pretražio muzeje u kojima je eventulano mogao završiti Boban, no niti u jednom nije bilo oklopnjaka koji je prokrstario kroz mnoge bitke Domovinskog rata – od Vinkovaca preko Bogdanovaca do već opkoljenog Vukovara, glasovitim Kukuruznim putem…
“Ispostavilo se da nije završio ni u kakvom muzeju, nego opet na Zalužju i to na deponiju neispravnih Poletovih vozila koje je bilo bez nadzora. Pa je kao takvo bilo idealno za skupljače sekundarnih sirovina, koji su ga u konačnici 2006. godine djelomično isjekli. Prednji kraj Bobana završio je tako na nekom otpadu,” priča Culej i dodaje:
“Opet je bilo govora o tome da će Boban završiti u muzeju. Odvezen je s tim ciljem i obrazloženjem. No, opet mu se izgubio trag, ali, samo do trenutka kada sam kao saborski zastupnik došao u posjed knjige Zlatka Ivkovića u kojoj sam pronašao Bobanovu fotografiju, bez ikakvog dodatnog pojašnjenja. Kontaktirao sam autora koji mi je otkrio lokaciju vozila. Pronašao sam ga u Velikoj Gorici, na odlagalištu neispravnih vozila.“
Culej je bio uporan i sljedeće dvije godine pokušavao je izvući Bobana s odlagališta. No, to ipak nije bilo lako jer je trebao dokazati vlasništvo bez kojeg vlasnik odlagališta nije mogao isporučiti Bobana. U cijelom ovom mučnom postupku da se Bobanu da mjesto koje zaslužuje, Culeju je puno pomogao ministar Davor Božinović.
I konačno – Boban se sutra, 03. ožujka, vraća u “rodnu” Slavoniju. “Bobanova restauracija bit će obavljena u Memorijalnom centru Domovinskog rata u Vukovaru. U razgovoru s ravnateljem Krunom Šeremetom dogovoreno je da će Boban ondje zauzeti svoje trajno mjesto u povijesti Domovinskog rata, koje mu po svemu i pripada. Neizmjerno sam sretan zbog toga, ipak je to dio naše slavne povijesti. Amerikanci bi na ovu temu snimili film, a mi našu slavnu prošlost razvlačimo po smetlištima. Strašno… Pozivam sve svjedoke toga vremena, ali i sve zainteresirane na zajednički doček ispred Memorijalnog centra u Vukovaru. Detalje ću pravovremeno objaviti na Facebook profilu Specijalne policije RH,” kaže Stevo Culej.
Bobanova povijest
Ideju Steve Culeja 1991. u djelo je provela nekolicina radnika Metala na Zalužju s pripadnicima Specijalne jedinice Dinara – Krpelj koja je djelovala pod okriljem MUP-a.
“Nipošto ne smijemo zaboraviti naglasiti i veliki doprinos nekolicine radnika Metala koji su nam pomagali u noćnim smjenama. Bobana smo napravili od kamiona, TAM-a 5000, za samo tjedan dana i noći i to na udaljenosti od samo 300-injak metara od tadašnje kasarne JNA, a danas vojarne 5. gardijske brigade Slavonski sokolovi. Boja na njemu nije se još ni osušila, a već je bio na vukovarskoj Mitnici gdje se uvelike pucalo,” prisjeća se Culej i dodaje:
“Odmah napominjem kako se u javnost svojevremeno probila netočna informacija o tome da je prvi hrvatski oklopnjak bio Tin. No, kad se Tin rodil’, naš je Boban već hodil’. Inače, važno je znati da je Hrvatska udruga vojnih minijaturista izradila maketu našeg Bobana cijeneći njegovo idejno rješenje i konstrukciju. U njemu smo, zaštićeni od puščanih zrna i eksplozivnih sredstava, obilazili prve crte. Boban je nosio i protuoklopne bacače, dva mitraljeza, tzv. „garonje”, imao je i 15-ak puškarnica za streljačko naoružanje, a na rotirajućoj kupoli i ručni bacač. Glumili smo tenk, al’ bili smo opasni, ozbiljni i konkretni.”
Zahvaljujući upornosti jednog čovjeka koji nije zaboravio koliko je glava spasio Boban, sada će slavni oklopnjak na mjestu koje zaslužuje mladim generacijama pričati priču o slavnoj prošlosti, domišljatosti i hrabrosti hrvatskih branitelja.
