Subotu, 7. listopada 2023. godine Izraelci će pamtiti kao najsmrtonosniji dan za Židove nakon Drugog svjetskog rata. No, razmjer Hamasovog krvoprolića sada, više od dva tjedna nakon masakra, sve je očitiji. Djeca vezana za roditelje metalnom žicom i živa spaljena, masovna silovanja žena, rezanje udova, vreće puna tijela… Mnogi od dvjestotinjak stručnjaka koji su došli pomoći identificirati tijela ne mogu suzbiti poriv za povraćanjem, a svi govore isto: “U čitavom životu ovako nešto brutalno nismo vidjeli, ali jedno je sigurno – Hamas je u ubijanju uživao”
Suzbijanje poriva za povraćanjem postao je težak zadatak prilikom hodanja nižim razinama izraelskog Nacionalnog centra za forenzičku medicinu (Abu Kabir) u Tel Avivu. Miris trulih ljudskih ostataka, od kojih je velik dio zbog brutalnosti napada bio potpuno neprepoznatljiv kao ljudski, ponekad je previše za podnijeti.
U svjetlu sve većeg međunarodnog interesa za (i poricanja) masakra palestinske terorističke skupine Hamas 7. listopada u južnom Izraelu, predstavnici globalnog tiska pozvani su da sami vide užase.
Vidno uznemireni
Forenzički patolozi, uključujući izraelsko osoblje kao i volontere iz inozemstva, bili su vidno uznemireni dokazima pred sobom. Unatoč svim nastojanjima da ostanu objektivni i distancirani – kako to nalaže struka – mnogi su tijekom dana briznuli u suze.
Tijekom početne konferencije za novinare, tim forenzičara pokazao je fotografije iz svojih istraga. Među fotografijama bile su one spaljenih ruku s tragovima koji su otkrivali gdje su ruke žrtava bile vezane iza leđa metalnom žicom prije nego što su žive spaljene.
Možda najuznemirujuća fotografija u projekciji bila je potpuno spaljena masa mesa, za koju se na prvi pogled nije moglo vidjeti da je ikada pripadala čovjeku. Tek nakon obavljenog CT-a stručnjaci su mogli vidjeti neljudskost fotografije.
Dvije leđne moždine – jedna pripada odrasloj osobi, druga mlađoj – roditelj i dijete vezani zajedno metalnim žicama u konačnom zagrljaju prije nego što su zapaljeni.
“Kada radite ovaj posao dolje, disocirate se“, rekao je dr. Chen Kugel, voditelj Abu Kabira, za The Media Line.
“Ali kada naučiš priče i povežeš se s ljudima teško je ne osjetiti tragediju. Tako je velika. A kad odem u kamp Shura [gdje se prvi put skupljaju tijela preminulih u Izraelu] i vidim kontejnere kakve biste vidjeli u luci – ali svi su puni tijela… I čujete priče – da iza njihovih pougljenjenih tijela dogodilo se nešto strašno – vrlo je teško. Vidio sam svašta u svojoj 31-godišnjoj karijeri, ali intenzitet i okrutnost [ovdje] su strašni,” dodao je Kugel.
“Udio tijela koja smo primili, a koja su pougljenjena, je visok“, objasnio je Kugel.
“Mnogi imaju rane od vatrenog oružja u dlanovima, pokazujući da su podigli dlanove do lica u obrani. Mnogi su živi spaljeni u svojim domovima. … Znamo da su živi spaljeni jer ima čađe u njihovim dušnicima, grlima – što znači da su još uvijek disali kad su zapaljeni”.
Jedina milost
Jedina milost, rekao je Kugel – ako se takva može pronaći – jest da su izgorene žrtve vjerojatno umrle od udisanja ugljičnog monoksida i čađe prije nego što ih je vatra ubila.
Kugel je također objasnio da se dob žrtava kreće od 3 mjeseca do 80 ili 90 godina. Mnoga su tijela, uključujući i tijela beba, bez glava.
Odrubljene glave
Na pitanje jesu li im odrubljene glave, Kugel je odgovorio potvrdno. Iako priznaje da je, s obzirom na okolnosti, teško utvrditi jesu li im odrubljene glave prije ili nakon smrti, kao i kako su im odrubljene glave, “jesu li odsječeni nožem ili razneseni RPG-om”, objasnio je.
Kugel, naravno, nije bio jedini koji se emotivno slomio nakon dokaza ispred njega.
“Disociramo se jer moramo raditi, ali s vremena na vrijeme vas to zahvati“, rekla je za The Media Line dr. Nurit Bublil, voditeljica DNK laboratorija Abu Kabira.
“Jučer sam otvorio dokaze iz kuće u južnom kibucu, i tamo je bila knjiga popularnih recepata prekrivena krvlju. Imam ovu istu knjigu i to vas natjera da na trenutak razmislite, to je mogla biti moja kuhinja, moja djeca, moji roditelji, ja. Ne možete to izbjeći“, rekla je.
Osim toga, zbog male populacije Izraela nitko nije daleko od pokolja.
“Moja sestra ima svoju blisku prijateljicu koja se još uvijek gubi”, rekla je Bublil dok je stajala pokraj krvlju umrljanog madraca iz dječjeg krevetića. DNK iz madraca će se koristiti za pokušaj identifikacije brutalno unakaženog i nestalog djeteta.
“Danas sam dobila poruku od svog susjeda“, nastavila je Bublil.
“Pitala je mogu li pomoći jer su muž, otac, dva nećaka i svekarova žena njezine dobre prijateljice također ubijeni i tek trebaju biti identificirani.”
Oko 200 stručnjaka pokušava identificirati mrtve i nestale
To je srž trenutne misije Centra za forenzičku patologiju u kojoj sudjeluje oko 200 stručnjaka. Forenzički patolozi, antropolozi, radiolozi i drugi iz Izraela, kao i iz SAD-a, Švicarske, Novog Zelanda i drugdje diljem svijeta došli su ne samo kako bi utvrdili uzroke smrti žrtava, već kako bi identificirali tijela za pokop.
Boreći se sa suzama, izraelski forenzički patolog dr. Hagar Mizrahi objasnio je da “kao što znate, židovski narod mora pokopati svoje mrtve što je prije moguće.” No, od trenutka pisanja ovog teksta prošlo je 16 dana od masakra, a oko 350 tijela i dalje je neidentificirano.
“Dakle, ljudi ovdje u Abu Kabiru daju sve od sebe kako bi pomogli i identificirali najteže slučajeve koje stignu“.
Četiri mjesta diljem zemlje trenutno rade na identificiranju i puštanju tijela radi pokopa.
Sjedište izraelske policije u Jeruzalemu obrađuje sve antemortem uzorke i osobne predmete za usporedbu DNK. Izraelske obrambene snage rade na usporedbi 1-1 DNK koristeći svoje podatke o vojnicima, uključujući otiske prstiju, zubne kartone i DNK. Osim toga, Abu Kabir radi na prikupljanju DNK uzoraka i identifikaciji za najteže slučajeve. Tu također dolaze svi uzorci DNK s drugih lokacija na dodatno testiranje. A kamp Shura u blizini Ramle, u središnjem Izraelu, je mjesto gdje su svi preminuli inicijalno prikupljeni. U Shuri se trenutno nalazi oko 950 vreća.
Ovdje je umjesto “vreća s tijelom” napisana samo riječ “vreće” jer nije jasno koliko je žrtava u njima.
“Ostatci više od jedne osobe mogu biti u jednoj vreći“, objasnio je Kugel, “a ostaci jedne osobe mogu biti u više vreća“.
Gledajući ostatke, dodao je: “Znamo da postoji više ljudi jer vidimo dvostruko. Na primjer, ako vidite dvije kosti s lijeve maksile, to ne može biti od iste osobe”.
Strah od najgoreg
I u mnogim slučajevima, kosti bez trunke DNK-a koji se može izdvojiti su sve što je ostalo. Zbog toga bi, kaže Kugel, obitelji nekih žrtava s pravom strahovale od najgoreg.
“Nadamo se da ćemo s CT-om i biopsijama moći svesti neidentificirane na manje od 200. Ali neke ljude nikada nećemo pronaći. Nikada ih nećemo identificirati. I ljudi moraju biti spremni na to”.
“Hamas je uživao u ubijanju”
Govoreći osobno, Bublil je rekla da želi da svijet zna da je “općenito, Hamas uživao u ubijanju”.
Prema Bublilu, “ovo nije bila borba, niti vojni sukob, niti državni sukob, niti politički sukob. [Hamas] je toliko uživao u ubojstvima da su učinili sve što su mogli kako bi proslavili ubojstvo. Slavili su zapaljene kuće u kojima su bili civili koji im ništa nisu učinili. Uživali su zgrabiti 18-godišnju djevojku sa zabave, festivala, odvući je do auta i odvesti u Gazu. I tko zna što se dogodilo [s njom] u međuvremenu. Uživali su i slavili smrt. … Ovo su čudovišta. Nisu ljudi… Ni prema kome nisu bili milostivi. Nitko tko je bio živ i naišao na njih nije ostao živ. Nitko.“