Sarah Widaa kaže za Sky News da su se ona i njezina obitelj suočili s “pucnjavom” za vrijeme evakuacije u francusko veleposlanstvo, a nakon što su dobili obavijest da moraju u malo više od sat vremena doći do zgrade.
Irkinja Sarah Widaa opisala je svoj dramatičan bijeg iz Sudana s djecom dok je oko njih odjekivala pucnjava i kada je morala otići “slomljenog srca” jer joj je muž ostao u zemlji.
Majka troje djecerekla je za Sky News kako je dobila obavijest da mora u malo više od sat vremena stići u francusko veleposlanstvo zbog evakuacije. Ona i njezina djeca helikopterom su prebačeni iz Sudana i stigli su u Džibuti u ponedjeljak ujutro.
Opisujući svoj bijeg, gospođa Widaa rekla je kako je njezin suprug odvezao obitelj iz njihove kuće u području Kafouri u glavnom gradu Sudana Khartoum te da je na putu bilo “pucnjave”, zbog čega je naredila svojoj djeci da legnu na pod automobila.
“Jako sam se bojala,” rekla je i dodala kako se, kada su stigli u francusko veleposlanstvo osjećala sigurnije.
“Čuvali su nas naoružani Francuzi. Bili smo u autobusima više od sat vremena i onda otišli prema zračnoj bazi. U hangaru smo ostali dva sata. Nije bilo hrane. Tamo su bili Grci i Amerikanci.”
Usred borbi, opskrba vodom u njihovoj kući bila je prekinuta pet dana i morali su je nabaviti na crnom tržištu. “Nismo imali puno novca kod kuće, jer smo se bojali da ćemo biti opljačkani,” rekla je gospođa Widaa i dodala: “Bilo je stvarno teško. U Sudanu je još uvijek puno irskih građana.”
Rekla je da im se njezin suprug nije pridružio u evakuaciji jer je ostao brinuti o svom ocu koji ima dijabetes i uzima lijekove. Objasnila je da joj je “srce slomljeno” što ih je ostavila i pitala se “što će on učiniti” kada ponestane lijekova za njezina svekra?
Očaj
Gospođa Widaa je rekla kako njezin rođak nije primio e-poštu o evakuaciji te je umjesto toga otišao autobusom do egipatske granice, a vozilo kojim se išao, se tijekom puta tri puta pokvarilo.
Dodala je da je granica “luda” s “prilično puno Sudanaca koji pokušavaju ući.”“Svi postaju očajni,” rekla je opisujući scenu koju je ostavila u Kafouriju. Dan prije početka nasilja bio je uobičajeni dan kada je odvela svoju djecu po sladoled.
“Svi su bili vani. To isto područje sada je ‘mrkli mrak’. Zgrade su spaljene, a automobili s rupama od metaka su nasred ulice,” opisala je situaciju u Sudanu i izrazila nadu da će se moći vratiti svojoj kući, dodajući: “Tamo imam svoju kuću. Moja djeca tamo imaju prijatelje, školu. Bili smo sretni.”
Devetogodišnja, najstarija, kći gospođe Widaa, rekla je za Sky News da je bilo “strašno” živjeti u glavnom gradu Sudana tijekom borbi. “Morali smo spavati na podu i bojimo se metaka. Gledali smo TV i metak je pogodio naš prozor. Bilo je tako glasno. Tresla sam se od straha do kraja dana.”
Pucnjava nije prestajala pet dana
Još jedna irska državljanka, Cathy, također je bila među onima koje je trebalo sigurno evakuirati. Učiteljica, koja ima dva sina, živi u školskom kampusu i rekla je da pucnjava “nije prestajala pet dana”
“Naš prozor je eksplodirao. Bili smo ispod madraca. Jedan od njezinih sinova, Liam, je rekao: ‘Mama, staklo me udarilo. Samo se odbilo od mene’.”
Cathy je rekla da su se ona i njezina obitelj uspjeli iskrasti iz škole te da su na kraju stigli na sigurno mjesto gdje su, potom, odvedeni u kuću prijatelja prije nego što su prebačeni helikopterom.
