Gerard Grgić i Slavko Bošnjak (tetak i nećak!) svojom žrtvom pješačenja došli su u Međugorje moliti Boga za čudo: ili ozdravljenje ili pronalazak terapije za ozdravljenje Gerardove supruge Mine i mlađe kćerkice Emily koje obje imaju nepoznatu i rijetku bolest mišića (Bethlem myopathy) koju na svijetu ima samo stotinjak osoba i za koju zasad nema lijeka
Gerard Grgić i Slavko Bošnjak su 25. veljače krenuli na hodočašće iz Beča prema Međugorju.
Nakon prohodanih 700 kilometara u dva tjedna, u nedjelju 12. ožujka stigli su na njihov cilj, crkvu sv. Jakova u Međugorju, izvijestilo je Međugorje-info.
Tetak i nećak
Gerard Grgić rodom je iz Boče kod Brčkog, a kada je imao 6 godina njegova se obitelj preselila u Beč. Slavko Bošnjak je pak rodom iz Foče kod Doboja i za vrijeme rata u BiH je izbjegao u Beč. Slavko je Gerardov tetak.
Hodočašće od dva tjedna
Hodočašće je trajalo dva tjedna, a ruta je bila Gerardov plan prema mjestima zaustavljanja.
Tako su prošli Austriju, Mađarsku, Hrvatsku i BiH te se zaustavljali u sljedećim gradovima: Beč, Sopron, Sarvar, Bohenye, Sumeg, Nagyatad, Balaton, Virovitica, Daruvar, Lipik, Gradiška, Banja Luka, Šipovo, Mrkonjić Grad, Kupres, Tomislavgrad, Posušje, Grude, Međugorje.
Nakane ovog hodočašća bile su dvije.
Prva je bila molitva Gospi za zaštitu njihove djece, a druga i najvažnija nakana bila je molitva i žrtva za ozdravljenje njegove supruge Mine i mlađe kćerkice Emily koje obje imaju nepoznatu i rijetku bolest mišića (bethlem myopathie) koju na svijetu ima samo stotinjak osoba i za koju zasad nema lijeka.
Prepoznavši granice nauke i tehnologije, odlučio je kao suprug i otac staviti se pod Božju zaštitu i svojom žrtvom pješačenja moliti Boga za čudo: ili ozdravljenje ili pronalazak terapije.
Također je zahvalan svojoj obitelji koja ga je svakodnevno podupirala na njegovom putu, kao i supruzi koja je prezahvalna i dirnuta njegovom žrtvom.