Blagdan Svih Svetih slavimo prvog dana u studenom, dok dan nakon obilježavamo Dušni dan kojega pogrešno zovu Dan mrtvih.
Na blagdan Svih Svetih slavimo svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života.
Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego znači puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti. Kao što je lijepo rekao papa Benedikt XVI, da bi mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu i slijediti Ga bez obeshrabrenja u teškim trenutcima, piše Bitno.net
Kršćanski je svijet blagdan Svih svetih počeo slaviti oko 610. godine kada je papa Bonifacije IV. rimski panteon posvetio Bogorodici i mučenicima. Sin Karla Velikog kralj Luj Pobožni na zahtjev pape Grgura IV., uz prihvaćanje svih biskupa, 835. godine proglasio je blagdan Svih svetih zapovjednim blagdanom.
U židovstvu je bilo poznato štovanje grobova svetih, a tada su bila važna dva groba: proroka Izaije pokraj ribnjaka Siloe i Zaharijin grob u dolini Cedrona. S kršćanstvom se dan smrti počinje nazivati i danom nebeskog rođenja, što se osobito odnosilo na datum smrti kršćanskih mučenika. Njihovo se štovanje razvilo već u II. stoljeću.
U početku su blagdan Svih Svetih sve crkve obilježavale istog dana, u nedjelju nakon Duhova, no Papa Grgur III. ga je u prvoj polovici 8. stoljeća premjestio na 1. studenog.
Uoči Svih svetih vjernici poste. Hrvati u nekim mjestima ovaj blagdan nazivaju i „prvim čelom Božića“ i slave ga kao jedan od najvećih katoličkih blagdana.
Dušni dan
Drugog dana studenog obilježavamo Dušni dan kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.
Dušni dan je izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život. Liturgija to ističe riječima: “Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.”
Ovaj blagdan je Spomen svih vjernih mrtvih kada se sjećamo svojih pokojnika. On je nastao dva stoljeća kasnije, inicijativom opata iz Krimija, sv. Odilona. Zaslugom benediktinaca, blagdan Svih svetih proširio se u svijetu, a 1311. godine potvrdio ga je i Vatikan.
Običaj obilaženja groblja nastao je tek u 20. stoljeću. Posjet groblju zapravo je odraz vjere, ali i znak pažnje za naše pokojnike.