Kako se približava još jedna obljetnica Vojno-redarstvene operacije Oluja 95. često se mogu čuti laži, klevete i falsificiranje povijesti, poglavito od strane pojedinih predstavnika Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Srpske, ali i od pojedinih naših (odnosno njihovih) „pomozbog“ junaka, koje predvode Pupovac, Stanimirović, Teršelič, Pusić, Jakovina, Klasić, Dežulović, Tomić i drugi.
Evo istine: Nakon postavljanja barikada preko cesta i oružanih napada na legalnu policiju Republike Hrvatske, u Benkovcu i Obrenovcu, 17. kolovoza 1990., predsjednik Općine Knin Milan Babić proglašava „ratno stanje“. Pobuna krajiških Srba proširila se na 11 općina s većinskim srpskim stanovništvom (Knin, Benkovac, Vrginmost, Glina, Dvor, Kostajnica, Obrovac, Titova korenica, Gračac, Vojnić i Donji Lapac).
U travnju 1991. velikosrpska agresija izbija punim intenzitetom. U okolici Knina dolazi i do prve izravne pojave etničkog čišćenja: pobunjena srpska policija napala je sela Potkonje i Vrpolje i protjerala hrvatsko pučanstvo. U mjestu Kijevu, jugozapadno od Knina, gdje je hrvatska vlast uspostavila policijsku postaju, malobrojni su branitelji odolijevali napadima srpskih pobunjenika predvođenih Milanom Martićem, sve do 27. kolovoza 1991. Usporedo s tim napadima srpski pobunjenici uz pomoć zločinačke JNA zauzimaju područje Bukovice i Ravnih kotara, protjerujući oko 20.000 Hrvata, i zaustavljeni su tek pred samim Zadrom. Pri tome su na više mjesta počinili genocid. Najgori masakr civilnog pučanstva počinjen je u selima Škabrnji i Nadinu (krajem studenoga 1991.) U tim napadima uz pobunjene Srbe također je sudjelovala i JNA te je ubijen veliki broj civila, samo za to što bili – Hrvati.
Obzirom da pobunjeni Srbi nisu prihvatili mirno rješenje, da su se u potpunosti okrenuli zločinačkoj politici Slobodana Miloševića, 4. kolovoza 1995. započela je vojna akcija s nazivom „Oluja“. Čim se u Kninu i okolici začulo teško hrvatsko naoružanje, Srbi su pobjegli kao zečevi (izjava Slobodana Miloševića). Hrvatskoj vojsci i policiji trebalo je tek nekoliko dana da oslobodi čitavo područje tzv. Republike Srpske Krajine te da ga reintegrira u Republiku Hrvatsku – zauvijek.
Oni koji su tada pobjegli, ali i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, neprestano viču da su Srbi bili protjerani sa svojih ognjišta. Međutim, postoje i dva letka tzv. Ministarstva odbrane Republike Srpske Krajine koje su dijelili vojnici pobunjenih Srba. U prvom je pisalo: „Zbog napada ustaške vojske koji očekujemo, a zbog obezbeđenja uslova za izvođenje odsudne odbrane NAREĐUJEM: da se celokupno civilno stanovništvo povuče iz rejona borbenih dejstava smerom: Benkovac- Žegar – Srb“.
A u drugom: „Zbog napada ustaške vojske koji očekujemo, a zbog obezbeđenja uslova za izvođenje odsudne obrane NAREĐUJEM: da se celokupno civilno stanovništvo povuče iz rejona borbenih dejstava smerom: Knin-Plavno-Lička Kaldrma.“ I u jednom i drugom letku u potpisu je komandant GŠ CBK general pukovnik Mile Mrkšić, inače ratni zločinac!
