Mislav Patrlj nepopravljivi je entuzijast koji vlastitim snagama na životu održava klub u Imotskom i s nadom gleda u bolju budućnost. No, u posljednje vrijeme čak i Patrlj gubi nadu za boljom budućnošću sporta u Imotskom. U opsežnom istupu komparirao je stanje sporta u Imotskom i susjednom Posušju.
Za početak Patrlj se osvrnuo na nekadašnje stanje.
„Posušje…Nekada hercegovačko mjesto u blizini Imotskog, tretirano kao neka od naših današnjih općina. Nekada…Čovjek nekada kroz sport, živu tvar koja kola među živim ljudima, nepogrešivo vidi promjenu u društvu. Vidi mudrost, otvorenost, sebičnost, plemenitost, jal… Uglavnom sve odlike i stanja društva u kojemu živimo.
Sada…Slobodno mogu reći da Imotski postaje mjesto pored Posušja! Naravno, mislim na ljudski razvoj i potencijal. Posušje ima nekoliko puta veći proračun od Imotskog, raste i razvija se puno brže i kvalitetnije – zabrinuto je konstatirao Patrlj, stoji u priopćenju Domovinskog pokreta Splitsko-dalmatinske županije.
Za sadašnje, alarmantno stanje u imotskom sportu, ali i u gospodarstvu, Patrlj kao glavnog krivca označava imotske gradske vlasti. Sadašnje, ali i prošle.
„Uzrok? Ljudi! Ne idealizirajući, kod naših susjeda sigurno ima nepravde i negativnosti. Ali, primjetno je da je pozitiva prevladala ! U njih lopov kada ukrade bar ti vrati jaketu…Za razliku od naših! Kako rekoh, ljudi su pragmatičniji i širokogrudniji od ovih naših,” rekao je aludirajući pri tome na vlast.
Onaj tko ne zna…Posušje ima nogometni klub u prvoj ligi BiH s preko 500 djece u pogonu! Imaju prvoligaša u košarci s preko 300 djece! S ostalim sportovima, sigurno je preko 1500 djece u sportu…
“A mi? Umjesto jednog, gradić od niti 10 000 stanovnika financira 3 nogometna kluba a najbolje plasirani je u 4.,predzadnjoj ligi! Nešto djece ima u borilačkim sportovima i u košarci koja ne da ne igra niti jednu seniorsku ligu nego jedva opstaje s mlađim uzrastima. I tu ga sveži! Zato imamo boćanje, kuglanje i ostale igre koje okupljaju mladost u zlatnim godinama. Također, imamo veliki broj uhljebničkih udruga koje ničemu ne služe a kojima su na čelu stranački kadrovi smješteni za dodatne beneficije,” detektirao je Patrlj glavne uzroke propasti sporta u Imotskom.
Patrlj na kraju konstatira uzaludnost kritike aktualnog stanja. Najveći je problem, kako kaže, što nitko ne može prihvatiti i shvatiti kritiku. A kada nema kapaciteta za samokritiku nema ni nade u bolje sutra.
„Ne kritiziram s ovim vlast već samo utvrđujem činjenično stanje. Davno sam shvatio da se kritiziranje ovakvih likova jednostavno svodi na pišanje uz vjetar! Uzaludno je kritizirati nekoga tko nema širinu da shvati a nije dobronamjeran. Kako sport da shvate ljudi koji se poslije svakih izbora vesele pobjedama u drugome krugu nad polovicom grada koja ne podupire nikakve stranke već žele samo bolji život za sve?! Uz svu mašineriju i novac jedva pobjeđuju i slave! A što?
Da su dobronamjerni davno bi učili od boljih od sebe. Stariji su uvijek govorili da nije sramota ne znati nego je sramota ne pitati…Ali i sram je pozitivan ako ga imaš jer će te neka greška natjerati da se promijeniš i ispraviš propust. Ali kada srama nemaš…Tada pričaš o običnom rotoru kao da je nuklearna elektrana ! Ili šutiš kao pizda,” oštro je i bez dlake na jeziku zaključio Mislav Patrlj.