Site icon Cronika

Na današnji dan prije 16 godina tragično je stradao pjevač Toše Proeski

Od milja su ga zvali makedonskim Oliverom, a koliko ga je hrvatska publika brzo prihvatila i zavoljela najbolje ilustrira izbor prema kojemu je Toše Proeski izabran za najboljeg hrvatskoga pjevača i izvođača, iako nije hrvatskog podrijetla. Hrvatsku je iskreno volio, a unatoč preranoj smrti na hrvatskoj glazbenoj sceni ostavio je uistinu neizbrisiv trag.

Na današnji dan prije točno 16 godina hrvatsku javnost rastužila je vijest kako je u prometnoj nesreći smrtno stradao makedonski pjevač Toše Proeski, koji je ostavio neizbrisiv trag na hrvatskoj sceni.

Proeski je poginuo u prometnoj nesreći 16. listopada 2007. godine u 27. godini života oko 6:20 sati kod Nove Gradiške na autocesti A3 Zagreb – Lipovac, na putu iz Skopja prema Zagrebu.

Naime, njegov prijatelj i vozač, 32-godišnji Georgij Georgijevski, izgubio je kontrolu nad osobnim automobilom marke Volkswagen Touareg i udario u teretni kamion. Toše je smrtno stradao na licu mjesta, zbog ozljeda vratne kralježnice.

Njegova menadžerica 49-godišnja Ljiljana Petrović zadobila je lakše tjelesne ozljede, a vozač teže tjelesne ozljede. U trenutku sudara svi su spavali, uključujući i vozača. Prema prvim informacijama nisu bili vezani zaštitnim pojasevima, no to se kasnijim službenim vještačenjem demantiralo.

U sudaru se nisu aktivirali zračni jastuci.

Šok i nevjerica

Ova se vijest brzo proširila balkanskim medijima, a kasnije su je prenijele i neke uglednije televizijske postaje. Makedonska televizija prekinula je emitiranje programa, kako bi objavila vijest o njegovoj smrti. U toj je zemlji 17. listopada proglašen danom žalosti. Koliko je bio cijenjen u svojoj domovini, govori podatak da je predsjednik države nakon vijesti o pogibiji dao izvanrednu izjavu te se uputio na trg i zapalio svijeću. Isto je učinio i premijer. Predsjednik parlamenta kroz suze je priopćio javnosti o odgodi rada parlamenta, a svoju izjavu za javnost dao je i poglavar Makedonske pravoslavne crkve.

Svi su makedonski kafići, radijske i televizijske postaje spontano puštali samo njegove pjesme.

Svoj je posljednji intervju dao večer prije pogibije, u emisiji “Vrteleška” Vesne Petruševske, u kojem je između ostalog iznio i svoje planove za budućnost, koje se igrom sudbine nikada nisu ostvarili. Sama voditeljica istaknula je da je Toše bio nešto najbolje što je Makedonija imala u posljednjih 50 godina i da je cijela država s nevjericom primila tragičnu vijest, te da su gotovo svi građani odmah po primitku vijesti, došli mu iskazati počast paljenjem svijeća u Skopju i Kruševu.

Toše je ispraćen 17. listopada uz nazočnost obitelji te mnogobrojnih štovatelja, prijatelja i glazbenih suradnika s cijelog prostora Balkana.

Po njemu je stadion u Skoplju nazvan “Nacionalna arena Toše Proeski”.

Toše Proeski na hrvatskoj sceni

Na hrvatsko tržište Toše Proeski se probio 2004. godine, zahvaljujući suradnji s Tonijem Cetinskim, s pjesmom “Lagala nas mala”.

On ga je pozvao i da mu gostuje na turneji.

Sve popularniji postaje izdavanjem albuma na hrvatskom jeziku Dan za nas, čime je dobio priliku da se čuje u hrvatskom eteru. Hrvatska publika brzo ga je prihvatila i zavoljela, a najbolji pokazatelj je izbor prema kojem je Toše Proeski izabran za najboljeg hrvatskoga pjevača i izvođača, iako nije hrvatskog podrijetla.

Imao je četrdesetak pjesama na hrvatskom jeziku i 40 tisuća prodanih albuma u Hrvatskoj u posljednje dvije godine.

Jedini je inozemni pjevač koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog radijskog festivala.

Nakon pobjede na HRF-u rekao je, da mu nagrade nisu važne, već da pjeva za publiku: “Ljubav, tolerancija i to da svoj život živimo kao da ćemo živjeti milijun godina, to nas činu ljudima“.

Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Esmom Redžepovom, Tonijem Cetinskim i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala i možda njegov najveći hit “Srce nije kamen”.

To je bila najizvođenija skladba na hrvatskim radijskim postajama 2006. godine.

Toše nije nikad zaboravio svoje makedonske korijene, a makedonskoj narodnoj glazbi posvetio je album Božilak (duga), gdje je najdojmljivija izvedba pjesme “Zajdi, zajdi, jasno sonce”.

Exit mobile version