Prvi konvoj pred Vukovar je stigao na današnji dan, 11. listopada ’91, no Srbi su ga zaustavili tvrdeći kako je u kolima Hitne pomoći pronađena ručna bomba
Nakon što je 1.listopada ’91. oko Vukovara zatvoren i treći obruč te grad ostao potpuno blokiran, postalo je jasno kako vukovarski branitelji neće uspjeti obraniti Vukovar od puno nadmoćnijeg neprijatelja. Bio je to zadnji trenutak u kojem je trebalo Vukovaru pomoći, a pomoć je osmišljena u vidu konvoja koji je trebao evakuirati ranjenike iz vukovarske bolnice.
Prvi konvoj pred Vukovar je stigao na današnji dan, 11. listopada, no Srbi su ga zaustavili tvrdeći kako je u kolima Hitne pomoći pronađena ručna bomba. U međuvremenu je, 13. listopada krenuo pokušaj proboja prema Vukovaru, no hrvatske snage zaustavljene su uz velike gubitke na ulasku u Marince.
Zadnja nada pomoći bila je organiziranje novog konvoja o kojem su u hotelu “I” u Zagrebu pregovarale dvije strane – hrvatska i JNA uz posredovanje predstavnike EZ. U ime JNA pregovarao je general Andrija Rašeta, a hrvatsku su stranu zastupali dr. Mate Granić i tada pukovnik Imra Agotić.
Dogovor je pao i konvoj prema Vinkovcima i Nuštru krenuo 19. listopada 1991. u 6 sati ujutro iz Đakova. 8 kamiona, 4 ambulantna vozila i 5 automobila uz 17 vozača, pet liječnika, osam medicinskih sestara i sedam logističara organizacije Liječnici bez granica, šest promatrača EZ i oficira za vezu tzv. JNA. Put do Vukovara preko Vojvodine trajao je punih 14 sati, a iz Vukovara stigao je 20. listopada ujutro u 2 sata u bolnicu u Starim Mikanovcima, gdje je bila izmještena vinkovačka bolnica.
Humanitarnim konvojem u bolnicu je stiglo više od stotinu teških ranjenika iz vukovarske bolnice, ali i dvije teško ranjene medicinske sestre “Liječnika bez granica” koje su stradale putem od podmetnute mine.
Bio je to jedini humanitarni konvoj koji je prošao zahvaljujući međunarodnoj humanitarnoj organizaciji “Liječnici bez granica” i pratnji promatrača Europske zajednice.
Andrija Hebrang istaknuo je da se konvoj evakuacije ranjenika započeo organizirati jer je postalo jasno da se, zbog omjera hrvatskih i srpskih snaga, više ne može vojno pobijediti agresora u Vukovaru. Predsjednik Tuđman je 16. listopada 1991. izvijestio njemačkog ministra vanjskih poslova Hansa Genschera da je stanje u bolnici neizmjerno teško. Do vukovarske bolnice se pokušalo doći već dva puta ranije; jedan od konvoja završio je u vukovarskoj vojarni JNA, nakon čega je srpska strana tražila da se deminira put od vojarne do bolnice, što bi značilo predaju Vukovara jer bi time ušli u centar grada. O tome je Genschera izvijestio i ministar Andrija Hebrang.
Tuđman je nakon toga upitao Genschera kakvim on raspolaže obavještajnim podacima o mogućnostima prodora, jer je, prema hrvatskim obavještajnim podacima, prodor nemoguć. Genscher je to potvrdio i rekao “nemate nikakve šanse”. Dodao je da bi vojni prodor mogao dovesti do 2.000-3.000 novih žrtava, no ako se koridor i uspostavi, s obzirom na velik nerazmjer snaga, ne može se održati dulje od 24 sata. Genscher je savjetovao da se vukovarska bolnica pokuša osloboditi tog velikog pritiska humanitarnim konvojem, kojem će Europska zajednica dati svu podršku. Tuđman je stoga dobio odluku o organizaciji konvoja za tri dana, navodi Braniteljski portal.
Nakon što su ranjenici ukrcani, konvoj je krenuo prema Hrvatskoj. No, umjesto dogovorenom rutom, konvoj je skrenut prema Srbiji, prema Šidu. Hebrang je urgirao kod generala Andrije Rašete, koji je rekao da jamči da će se konvoj vratiti u Hrvatsku. Tijekom pregovora s Rašetom bilo je očito da pukovnik KOS-a koji je stalno bio u pratnji Rašete i koji je zapovjedio da se konvoj vrati u Hrvatsku, ima vrlo značajnu ulogu, te je hrvatskoj strani postalo jasno da je KOS glavni organizator agresije na Hrvatsku.
Konvoj se zatim vratio u Hrvatsku i Hebrang je donio odluku da krene prema Starim Mikanovcima gdje se nalazila ratna bolnica, odnosno izmještena vinkovačka bolnica, kamo je stigao konvoj s 112 spašenih ranjenika. Humanitarni konvoj time je postigao velik uspjeh, no nije ispunjen drugi dio dogovora prema kojem se takav konvoj iz vukovarske bolnice trebao odvijati dva puta tjedno, piše Braniteljski portal.
