Iznimno malo slušamo i čitamo kako su i na koji način srpski četnici ratovali u Vukovaru. U časopisu „Vreme“ (Beograd) srpski novinar Jovan Dulović, 20. 11. 1995., objavio je razgovor s jednim četničkim dragovoljcem, s kojim je razgovarao u Vukovaru, četiri dana prije okupacije ovoga grada, u ranim jutarnjim satima.
Evo, što mu je među ostalim rekao:
„Noćas su iz vedra neba pale dve bombe stotinjak metara dalje od kuće u kojoj boravimo. Jutro smo dočekali u podrumu. Šljivančanin kaže da su hrvatski poljoprivredni avioni bacili dva bojlera napunjena eksplozivom, što zvuči neubedljivo, jer sam bio sve vreme budan i sem hrkanja Tome Peterneka ništa se drugo nije čulo. Kasnije nam je jedan raketaš objasnio da su naši nevešto gađali Vukovar raketama zemlja-zemlja. Potpuno su mi nejasni stavovi nekih jedinica, ne znam ko su im komandanti, ko koga mora da sluša, šta je čije zaduženje… Sve je, izgleda, stvar dogovora. U jednoj četi, na primjer, ima najmanje vojnika JNA, a najviše dobrovoljaca, teritorijalaca, šešeljevaca, raznog drugog ološa. E, sad, ko može, na primjer, bilo šta da naredi grupi pripitih dobrovoljaca zakrvavljenih očiju i s metkom u cevi automatske puške? Gledao sam pre neki dan kako maltretiraju dvojicu oficira JNA. Malo je trebalo da ih iz čista mira pobiju. Ovde se za ubistvo ne odgovara, a u pohod, odnosno napad, ide se samo kad se svi slože. Obavezno s nekom flašom rakije. Više je nego izvesno, bar kad je reč o jedinicama smeštenim u Ulici novoj, da je jedini i osnovni motiv njihovog nazovi ratovanja najobičnija pljačka. Više puta se događalo da se pri podeli plena međusobno poubijaju.“
Inače, nakon okupacije Vukovara, ukazom Predsjedništva SFRJ na svečanosti 7. prosinca 1991. u kasarni „Maršal Tito“ u Beogradu dodijeljeno je 260 odlikovanja i priznanja vojnicima i starješinama koji su sudjelovali u „Operaciji Vukovar“ i 75 odličja i medalja za junaštvo. U više vojne činove unaprijeđeno je 40 vojnika i starješina, uz 34 izvanredna unapređenja.
Civilna vlast u Vukovaru je uspostavljena početkom prosinca 1991. Donijeta je odluka da Vukovar bude administrativni centar „Srpske oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema“. Predsjednik „vlade“ te oblasti bio je Goran Hadžić, a Slavko Dokmanović bio je predsjednik Skupštine općine Vukovar i član te „vlade“.
Iza njih ostale su brojne masovne grobnice nevinih Hrvata.
Svjedočanstva o zvjerstvima koje su se od strane četnika događale u ovom gradu, baš kao i Škabrnji, ima iznimno puno. No, u Vukovaru i Škabrnji se i dalje pitaju- hoće li ikada dočekati pravdu?
Ako se ne kazne četnički zločini vrlo lako se može dogoditi da će se povijest kad-tad ponoviti.
Možemo li to dopustiti?
Stoga je i dalje na obljetnicu okupacije Vukovara i Škabrnje najvažnije pitanje – tko je pobio sve te ljude?
