Nekada cijenjeno zanimanje političkih analitičara srozano je na nivo da političku analizu mogu raditi i bageristi, o čemu je za Croniku.hr govorio najpozvaniji stručnjak ovog područja, politolog Ivica Ropuš.
Smiju li novinari biti politički obojani, je li to uobičajeno u svijetu, a posebice tko su zapravo analitičari i koliko se u njihovu političku analizu uklapaju njihovi privatni politički stavovi i simpatije pitanja su koja smo postavili Ivici Ropušu, diplomiranom politologu i ravnatelju Poslovnog učilišta Experta, ali i čovjeku kojega je obilježila karijera novinara, pomoćnika savjetnika Predsjednika Tuđmana za unutarnju politiku, kreatora, voditelja i savjetnika u više predizbornih stranačkih kampanja i njihovih stožera…
Smiju li politički analitičari koje pozivaju mediji biti politički obojani, odnosno nastupati s aspekta svojih političkih uvjerenja?
Načelno ne. Dakle, oni kad komentiraju onda bi trebali poštivati uzuse struke. Analitika je analitika, samo što to nije nikakva analitika, to je nagađanje. To su prororačanstva, to su nagađanja. Svaka baba je postala analitičar u ovoj zemlji. Najprije, odakle im kvalifikacije? Svatko, naravno, može biti za nešto dobar, ali u Americi se ne bavi političkom analitikom netko tko nije politolog ili socijalni psiholog ili u krajnjem sluačaju jedno i drugo od toga. Kod nas može biti i bagerist politički analitičar. To je jedan aspekt.
Ako iza čovjeka stoji nekakvo obrazovanje, vezano za ovo što sam spomenuo onda se on ne svrstava ni na kakve strane, on analizira, a to što analizira mora biti egzaktno, temeljeno na istraživanjima javnosti i medija ili temeljeno na nekim profesionalnim uzusima struke. A projekcije, davanje projekcija su pretpostavke kad netko kaže da pretpostavlja da bi ovaj mogao donijeti pobjedu zbog toga i toga.O navijanjima nema govora. Nitko tko navija neće dobiti prostor u ozbiljnim medijima u svijetu.
Što mislite jesu li naši mediji toliko pristrani da zovu politički obojane analitičare?
Naravno, naravno. Mediji su pristrani. Uglavnom su pristrani. Ima tu pojedinih medija koji određenog trenutka ne fariziraju nikoga, ali ima tu medija prije svega ideološki obojenih kod kojih se na 300 kilometara vidi njihova pristranost. Dakle, mediji su prije svega ideološki, što je danas u suvremenom svijetu bedastoća. Tko će danas komentirati lijeve i desne pozicije. Obično se uspoređuju kandidati i njihovi programi i njihove konkretne mjere koje će se poduzeti, a mi tamburamo stalno po ljevici i desnici. Medijska pristranost je poprilično velika. To skrivanje iza nezavisnih medija, to su bedastoće.
Pristrani su i analitičari, neprimjereni su i političari s njihovim izjavama, o njima nećemo ni govoriti. Dakle, u tom trokutu svi su van nekih demokratskih standarda koji vrijede u suvremenom svijetu.
