Ratni zapovjednik obrane Škabrnja Marko Miljanić, inače jedan od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, ovih je dana iznimno ogorčen, jer se ponovno o hrvatskim braniteljima ne govori i ne piše kako treba, dok ga posebno smeta ono što se događa u Hrvatskom generalskom zboru, kojeg su, kako kaže, „zagadili“ pojedini njegovi članovi.
Ovaj legendarni ratni zapovjednik, također, je relativno često marginaliziran, pa čak i rijetko
ima prigodu javno govoriti o svojim mukama, iako su mu četnici na kućnom pragu zaklali
oca. Brat Slavko poginuo mu je u obrani Škabrnje, Stipe Miljanić, drugi Markov brat, umro je od posljedica rata, a majka Jurka nije mogla dobiti niti starački dom. Umrla je u 99. godini života i nije doživjela pravdu za izgubljenog muža, sina i još sedam bliskih rođaka, koji su ubijeni tijekom velikosrpske agresije.
Danas bi neki nama zatvarali usta, a na početku Domovinskoga rata – gdje su bili? –
pita se Miljanić, s kojim smo ponovno razgovarali, otvoreno i žestoko, jer ako tko što
treba i može kazati o svemu što se događa oko braniteljske populacije, onda je to – on!
Gospodine Miljaniću, kako Vi, kao ratni zapovjednik, gledate na sve ono što se u
zadnje vrijeme događa u Hrvatskom generalskom zboru (HGZ), u braniteljskoj udruzi koja bi morala i trebala biti uzor gotovo na svim poljima?
U ovoj udruzi ima časnih i poštenih ljudi, istinskih hrvatskih branitelja. To nitko ne
može osporiti. Međutim, u zadnje vrijeme, poglavito, o pojedinim članovima te
udruge, koja se htjela nametnuti braniteljima kao nekada SUBNOR partizanima i
komunistima, čuli smo i čitali da su ovu organizaciju preuzeli pojedinci poput
generala Krešića, koji po njegovu zamjeniku u HGZ-u generalu Ljubi Ćesiću Rojsu i
još nekima, ima vrlo diskutabilan ratni put, a kako je u jednoj tv emisiji izjavio i
častan ratni general Andrija Hebrang, veliko je pitanje i to se mora istražiti – je li taj
čovjek uistinu studirao pravo u Banja Luci, kada je bio na mjestu načelnika Personalne
uprave MORH-a, i kada je ovaj grad bio istinsko četničko leglo? Pored toga, nikada
nisam čuo da je Krešić bio na čelu neke ratne postrojbe. A, uz to je dobio i najviša
državne odličja, dok mi koji smo bili na prvim crtama obrane, koji smo izgubili i do
desetak članova svojih obitelji, moramo se i trebamo zadovoljiti s „trolistima“. A, kad
čujem i čitam što je sve taj Krešić stekao od materijalnih dobara dođe mi muka, kao,
vjerujem, i nizu ostalih branitelja. Sad kad je sve to načeto treba ići do kraja, odnosno državne institucije moraju reći svoje, pa da više nema rekla-kazala.
Vjerujem svojem dugogodišnjem prijatelju Ljubi Ćesiću Rojsu, jer on najbolje poznaje bivšeg prijatelja i kuma Krešića, a i ostale u ovoj udruzi, koju je zbog raznih krešića već
napustilo više od desetak ratnih generala, a preko čega su u HGZ-u prošli kao voda
ispod mosta. Navodno da je uz Krešića u ovoj udruzi „glavni“ general Tomičić iz
Gospića, koji je završio i Fakultet Općenarodne obrane i zaštite te postao djelatni
časnik u MORH-u tek sredinom 1993.! Meni to ime ništa ne govori, niti sam ga za
razliku od Mirka Norca susretao na ratištu. Zahvaljujući Norcu, koji je uz ostalo
zaslužan i za slanje oružja Škabrnji, mi smo mogli ratovati, a zahvaljujući raznim
tomićićima mogli smo se samo „slikati“.
Čudi me da Uskok i DORH već nisu počeli istragu o čelnicima ove udruge, jer nakon svega što smo čuli i pročitali oni zahvaljujući pojedincima, koji se sastaju i surađuju i s hrvatskim neprijateljima (slučaj Merdana) trebaju staviti karte na stol, a ne se u časnim odorama i „brdom“ odličja šepuriti poput „purana“, kao da smo mi ostali daleko manje vrijedni nego neki pojedinci koji su na tko zna na koji način stekli čin generala i koji nažalost nikada nisu
ni „pitali“ za Škabrnju, a kamoli da znaju što se ovdje događalo u vrijeme velikosrpske agresije, i koliko ovdje ima ljudi – branitelja kojima razni krešići i slični nisu ni do koljena, ako se razumijemo. Zašto primjerice generalski čin nema i jedna Danka Dražina, žena koja je ratna legenda ovog kraja? Ovu sramotu od generalskog zbora što prije treba očistiti i na njihovo čelo dovesti časne i poštene bivše ratne zapovjednike, koji će, ako ništa drugo, barem pitati – zašto u Hrvatskoj još uvijek oko 60 tisuća branitelja živi na rubu siromaštva i nije zaposleno?
Kako to da Vi, kao legendarni ratni zapovjednik, niste dobili čin generala, već i dalje s ponosom nosite čin pukovnika?
Pa, vjerojatno zato što je Škabrnja daleko od Zagreba, i što čovjek koji je bio na čelu
načelnika Personalne uprave MORH-a najvjerojatnije nikada nije čuo za mene i moje
suborce. No, čin generala nemaju ni pojedini zaslužni vukovarski ratni zapovjednici,
HOS-ovci, čak ni jedan pok. Marko Babić ili legendarni ratni pilot Rudolf Perišin, ali
ni ratni zapovjednici pojedinih ratnih brigada, čiji su pripadnici prvi sudjelovali u
napadnim djelovanjima 1991. Dok se razni krešići, tomičići i neki drugi „šepure“ u
ratnim odorama, meni se zabranjuje i da govorim i da budem u koloni 18. studenoga u
mojoj Škabrnji! Tko je od tih generala ikada stao na moju stranu, osim Rojsa, Tolja,
Skeje, Ademija, Hebranga….? Ovaj generalski zbor su napustili istinski ratni
zapovjednici, koji su i prvi putem „otvorenih pisama“ ukazivali na niz nepravilnosti u ovoj udruzi, a oni koji su tamo ostali pravili su se i prave kao da ih se to ne tiče. To
najbolje govori samo za sebe!
Što Vam se još ne sviđa u Hrvatskom generalskom zboru?
Na koji su način maknuli generala Ljubu Ćesića Rojsa. Kako ih nije sram. Nisu
dozvolili ni da se brani. Kao u komunizmu, nakon Drugo svjetskog rata. No, to što tamo
nije u redu najbolje su izrekli oni koji su ga napustili, poput generala Ivana Tolja,
Andrije Hebranga, Ademija, Ćuka, Domazeta Loše, Sačića, Kapulara, Glasnovića,
Šiljega, Primorca i drugih. Oni su na vrijeme shvatili kakvo je to društvo. Taj nesretni
Krešić sa svojim nekim članovima neprestano obilazi najviše državne institucije,
pretpostavljam zbog financija, a trebao bi u ime ove braniteljske udruge obilaziti
hrvatske branitelje, pitati ih kako žive, zašto i oni nemaju vile i dvorce na moru ili
zašto od države, ne primaju potrebitu pomoć. Mnogi istinski branitelji, vjerujte, za
većinu hrvatskih generala nije ni čula, a još manje znaju po kojem su kriteriju stekli
ove visoke činove i brojne (ne)zaslužene privilegije. Ako su kao krešići, jadna im
majka.
Međutim, i u Hrvatskom saboru, u zadnje vrijeme, pojedini, pretežno oporbeni,
zastupnici govore o braniteljima kao o „smeću“?
Vidite i to je sve uz ostalo i „zasluga“ Hrvatskog generalskog zbora, ali i drugih. Oni
vide i čuju kakva je situacija među najvišim umirovljenim hrvatskim vojnim
časnicima, pa su se ohrabrili. Trebalo bi stoga i među generalima napraviti
„lustraciju“, da se vide njihovi ratni putevi, tko im je potpisao prijedloge za činove i
najviša državna odličja…- rekao je uz ostalo legendarni ratni zapovjednik Marko
Miljanić.