Zakon je izglasan, a u ustima je ostao gorak okus svima onima koji nisu u stanju prodati nacionalne interese i snove za koje su se borili i krvarili u Domovinskom ratu. General Željko Sačić eksluzivno je za Cronika.hr rekao kako sva ova događanja mogu uroditi velikim nezadovoljstvom i frustracijom koje mogu izroditi u prosvjede.
O burnoj saborskoj raspravi na temu povećanja kazni u prekršajnom zakonu raspravlja se i danas. I ne samo raspravlja, već se rasprava u Hrvatskom saboru nastavila. Emocije se ne stišavaju, a dodatno ih pojačava činjenica da predsjednik Sabora Gordan Jandroković od početka svog mandata ne štedi s opomenama. Njegovo ponašanje prema generalu Željku Sačiću u srijedu izazvalo je veliko negodovanje među braniteljskom populacijom. Iako je navikao na vojničku stegu, general Željko Sačić prilikom rasprave o visini kazne za pozdrav “Za dom spremni”, nije mogao savladati emocije. O cijelom događaju u sabornici za Croniku je dao eksluzivnu izjavu.
“Meni je žao što se to dogodilo što sam ja tako ekspresivno i emotivno reagirao, međutim, pogodila me ta nepravda, samovolja i bezakonje koje je prekjučer demonstrirao predsjednik Sabora, gospodin Jandroković. A ona se očituje u tome, kada smo krenuli u raspravu o točkama dnevnog reda svaki put je imao potrebe zatražit stanku i to je izazvalo puno reakcija, prije svega reakcije nakon iskazivanja gospodina Mire Bulja i manje-više sve su bile negativno usredotočene na povredu poslovnika na njega, osobito od Milorada Pupovca, a nisu bile osnovane.
Međutim, kada sam to išao objašnjavati odmah me prekinuo Gordan Jandroković i dao mi je odmah dvije opomene. Onda sam ja osjećao nepravdu i reagirao sam na način da pružim otpor. Nakon toga, kad je Gordan Jandroković vidio da se u Saboru dižu tenzije i sukobi, proglasio je stanku i isključio mikrofon u trajanju od 10 minuta. Mi smo tada nastavili između sebe komentirati. Bio je gospodin Beljak, Franko Vidović i mnogi moje kolege, Marjan Pavliček… Znači u pauzi kad ne traje sjednica, ne krši se javni red i mir u sabornici, međutim, on je u naletu svog bijesa i osobne netrpeljivosti prema ljudima koji ne dijele njegovo političko mišljenje, stav, svjetonazor, vratio se za govornicu, uključio mikrofon i odmah počeo dijelit opomene i nas disciplinirat, iako nije prema poslovniku ponovno otvorio sjednicu Sabora.
I to je mene jako iznerviralo i zbog toga sam reagirao na način da mu dam do znanja da ne može tako provoditi autokraciju i tiraniju u Saboru. To je bila moja samoobrana od političke tiranije i samovlašća Gordana Jandrokovića. Odmah sam zatražio pomoć svih nazočnih kolega da mi pruže podršku. I svi, pa čak i lijevi, su se solidarizirali samnom i rekli jasno Jandrokoviću da je prekršio poslovnik. Predao sam odmah žalbu na Odbor za ustav i poslovnik i pravni sustav. Ako bi Odbor potvrdio tu samovolju predsjednika Sabora, ja ću podiću Ustavnu tužbu na to.
Jandroković je rekao da ste ga htjeli udariti
To je njegov osobni dojam, lažljiv i manipulativan. U stvarnosti on ne bi mogao to povjerovati, ja se u životu nikada s nikim nisam fizički obračunavao. Čitav moj život je obilježen s pravom i pravnim poretkom, ja sam 14 godina u pravnom poretku. Ja sam završio pravni fakultet, magistrirao, stekao znanstveni stupanj magistra pravnih znanosti, bio dugogodišnji šef krim policije. Ja se verbalno mogu i hoću obračunati s nepravdom i bezakonjem uvijek i svagdje, ali fizički obračun je potpuno deplasiran. Ja imam razvijene i moralne kočnice, a između granica dopuštenog i nedopuštenog znam se kontrolirati. Naravno da laže da bi se opravdao pred hrvatskom javnošću.
Kada ste se vraćali na svoje mjesto postavili ste onako rezignirano pitanje “za što sam se ja to borio”
To je izletilo iz mene iz čiste nepravde i čiste pogođenosti kad se sjetim, ne samo ja, nego kad se sjetim svih mojih suboraca, desetina i stotina tisuća ljudi koji smo imali u glavi tada spremnost da poginemo za ovo društvo, za pravo, za slobodu, demokraciju i naš Ustav, naše interese, naše obitelji. I danas vidim, u trenutku mi je prošlo kroz glavu, kada se mene tako ponižava u ovoj sabornici, tko si to može dozvolit da tu našu žrtvu blatom zgazi i na najgrublji način vrijeđa. On se na mene derao, on je vikao na mene – sjedite, sjedite – on je mene javno želio posramiti i poniziti. Naravno da sa ja kao ozbiljan i ponosan čovjek svjestan čovjek svjestan, ako hoćete, i svojih doprinosa i vrijednosti, neću to dozvoliti. Svaki od nas to nosi i svaki od nas ima pravo, ako ga netko vrijeđa, na nužnu obranu.
Što ste šapnuli na uho Miru Bulju?
Prije svega sam ga išao ohrabriti, da je apsolutno u pravu u svojim obrazloženjima koje je prije toga dao i da smo uz njega, da sam ja apsolutno uz njega i da ćemo dalje po tom pitanju zajedno nastupati. Solidarizirao sam se s njim i njegovim stavom. Svakom čovjeku u takvim trenutcima dobro dođe riječ potpore, a posebno hrvatskom branitelju.
I Beljak je bio jako uzrujan.
Ugodno me je iznenadio. Mi, inače, ne dijelimo sva politička stajališta i mišljenja, ali u ovom slučaju je i on kao hrvatski branitelj izrekao par predivnih riječi o tome da se osjeća osobno pogođen i povrijeđen što netko mene kao ratnog zapovjednika, časnog i hrabrog čovjeka, ponižava i vrijeđa. Ja se ovim putem i zahvaljujem gospodinu Beljaku na toj ljudskoj potpori i solidarnosti.
Kako gledate na ono što je izrekao Pupovac, od toga da je Ante Starčević bio vođa ustaša do toga da je HOS bio paravojska?
To je prestrašno i negledljivo. Ja ne znam kako je itko u Saboru mogao slušati protuhrvatske laži i klevete gdje on direktno zastupa velikosrpsku politiku, četničku, kojom nas je ’90-te -’91 napadala. Iz njegove obitelji su ljudi bili, braća njegova, na četničkoj strani. To nije više tajna. I dandanas je njegov brat najviše rangiran dočasnik, časnik u Vučićevoj srpskoj vojsci.
I on direktno svu tu agresiju koja je bila ratna i koja je bila u ratu poražena, danas u miru po memorandumu, po svim tim specijalno ratovskim metodama direktno razara tkivo i društvo i vrijeđa hrvatski narod u središtu Hrvatskog sabora. On je rekao prije godinu i pol za govornicom Hrvatskog sabora da su Hrvati etnički očistili Srbe iz Hrvatske i nitko iz tog Plenkovićevog HDZ-a nije trepnuo. I jučer je to ponovio. To je preužasno da postoji danas jedan HDZ koji veze s državotvornim HDZ-om, to nema veze tuđmanizmom, koja samo isključivo gleda svoje interese da održi tu abolicijsko-koalicijsku vlast i dozvoljava najvećem tome eksponentu Pupovcu i njegovim aboliranim četnicima da on dalje kreira politiku u Hrvatskoj. To više nije danas Hrvatska za kakvu smo se ’90-’91 borili. To je socijalistička Republika Hrvatska ili neka jugoslavenska tvorevina. Sve više politički na to liči i Hrvatima ograničava elementarno pravo, pravo na govor, njihovu povijest, ratnu povijest, slavljenje svojih žrtava, dragovoljaca HOS-a koji su se tad borili protiv kokarde i protiv zvijezde petokrake je protuustavno, nedopustivo. Da Plenković i HDZ imaju imalo časti, imalo odgovornosti prema hrvatskom narodu odmah bi raskinuo koaliciju s takvim protuhrvatskim eksponentima.
Mi još danas imamo puno obitelji koje traže svoje nestale, imamo puno silovanih žena koje susreću svoje silovatelje, branitelja, ratnih vojnih invalida… kako na njih utječe sve ovo?
Sigurno jako loše. Ja sam dobio puno poruka, i to najviše od svojih suboraca i žrtava velikosprske agresije gdje kažu ljudi da im je nemoguće gledati takve rasprave u Saboru, da im se vraćaju slike najgnjusnijih i najtežih proživaljavanja iz ’91. kada su životi i zdravlje bili ugroženi njima i njihovim obiteljima. Oni to ne podnose dobro i to je frustracija koja može izazvati javne nerede i prosvjede, da se ta protuhrvatska vlast dokine na ulici. Vidjet ćemo dokle ćemo stići. Ako to premijer Plenković ne vidi, on je u velikoj zabludi.
Je li hrvatski narod u stanju izaći na ulice? Jesu li branitelji u stanju izaći na ulice?
Pa, gledajte sad se nekakvim financijskim mjerama pokušavaju utjecati na određene slojeve društva. Europska komisija je dala određene novce. Iza sebe imamo posljedice potresa i covid krize i građani su sad upućeni na golo preživljavanje, međutim nije se zaboravilo taj ponos prema onima zahvaljujući čijoj žrtvi je nastala Hrvatska. Nije ova država nastala voljom euro birokrata ili voljom aboliranih četnika, nego žrtvom hrvatskog naroda, katoličke crkve, naših obitelji koji smo branili i napajali se hrvatskim vrijednostima. To se danas sve ruši, plus tome svemu treba dodati tu rodnu ideologiju koja se na velika vrata uvodi čak kroz našu nacionalnu hrvatsku televiziju. Sve to skupa vjerujem da može uroditi jednim velikim nezadovoljstvom i da HDZ u tom slučaju neće dobro proći u svojoj političkoj budućnosti.
Vidite već i lokalni izbori koji su provedeni prije nekoliko dana su pokazali da je HDZ protivno plaćenim anketama u velikom padu i da nema onakvu potporu javnosti kakvu nam pokušavaju prikazati.
Znači, Vi mislite da branitelji i njihove obitelji na sve ovo što se sada događa mogu izaći na ulice i reći ‘dosta je’?
Sigurno se može dogoditi, samo se čeka još vrhunac te političke frustracije. Oni će sve pokušavati kako bi prikazali uspjehe, počevši od turističke sezone, iako nas je euro za 30 posto osiromašio. Ali, sve će to biti u drugom planu ako hrvatski čovjek osjeti da mu se dira u njegovu obitelj, u njegovu povijest, njegovu vjeru, u njegovu mogućnost da preživi u Hrvatskoj… Ta naša slika odumiranja Hrvatske, naše iseljavanje mladosti je već sad toliko alarmantna da hrvatska školovana mladost izlazi, a ulaze nam migranti, novi legalni radnici. Slika Hrvatske se mijenja i u jednom trenutku doći će do revolta i bunta. Siguran sam u to.
I na kraju moram pitati kako objasniti branitelje iz HDZ-a koji nemaju nikakvu reakciju ni na Pupovčev govor, ni na prekršajni zakon…? Dižu ruku bez problema.
Ja to objašnjavam osobnim interesom. Njima je važna ta ugodnost, toplina, primanje novaca iz raznoraznih upravnih i nadzornih odbora, blizina vlasti gdje se sve rješava ‘svoj svome na halo možeš mi zaposliti dijete, možeš mi riješiti ovo ili ono…’ Gdje država funkcionira samo za onaj uski krug vladajućih, u ovom slučaju HDZ-a i koalicijskih žetončića, a za sve ostale koji nisu u tom krugu država je maćeha. Taj krug će kad-tad propasti, a ti branitelji koji sad misle samo na sebe i svoje obitelji njima je sad dobro, ali zanemaruju opću sliku, bit će žestoko optuživani. Već su i sad žestoko optuživani. I politički će biti kažnjeni, a to je njima na dušu. Meni je nevjerojatno da moje kolege iz HDZ-a s kojima smo ratovali zajedno danas u Saboru na sve to spokojno šute i ne reagiraju. Dapače, oni plješću, oni dozvoljavaju da sve vrijednosti za koje smo se ’91. borili da im sad Pupovac baca u blato i radi od njih budale. Ne mogu drugačije objasniti već nemoralnim, gramzljivim uhljebništvom, prodali su nacionalne snove i nacionalne interese.