Osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, a pobunjeni Srbi otada su prisiljeni na obrambena djelovanja. Nažalost, zbog toga je Gospić platio visoku cijenu, i uz Vukovar postao najrazrušeniji grad Hrvatske.
Unatoč najavama srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, o obustavi sukoba, kojima je 19. rujna 1991. u Haagu okončana druga sjednica Mirovne konferencije o Jugoslaviji, velikosrpska agresija nastavljena je svom silinom.
Upravo u tom razdoblju obranjen je Gospić, jedan od strateški najvažnijih ciljeva agresora.
Opći napad na Gospić Srbi su pokrenuli početkom rujna. Grad su branile male domaće snage, stotinjak zagrebačkih dragovoljaca porijeklom iz Like, borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke, Senja i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i drugi. Stoga je Glavni stožer iz Zagreba u Gospić poslao četvoricu iskusnih pripadnika specijalne policije ATJ-a Lučko, predvođenih Mirkom Norcem koji preuzima zapovijedanje gospićkom 118. brigadom, kao i specijalnu postrojbu, dvadesetak pripadnika Bojne “Zrinski”.
Osim što je napadan svim raspoloživim sredstvima, Gospić su ugrožavale snage JNA unutar grada.
Posebno važan dan bio je 14. rujna kada je u predgrađu Kaniži osvojeno skladište oružja Teritorijalne obrane za Liku. Zarobljenim oružjem branitelji su nakon tri dana borbi zauzeli najvažniji cilj, veliku vojarnu “Stanko Opsenica”, a potom su se redom predavali ostali vojni objekti.
Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo to područje, a komanda 5. korpusa iz Banjaluke poslala je na Gospić veliku oklopnu kolonu. Taj je napad odbijen pri čemu je uništen znatan broj raznih oklopnih vozila i zarobljeno 7 tenkova, 12 teških minobacača te velike količine različitog streljiva.
Osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, a pobunjeni Srbi otada su prisiljeni na obrambena djelovanja. Nažalost, zbog toga je Gospić platio visoku cijenu, i uz Vukovar postao najrazrušeniji grad Hrvatske.
