Igrači koji su već bili na zagrijavanju, pobjegli su prema tunelu. Jedino je mladi “Dinamov” kapetan, Zvonimir Boban, stao u obranu svojih navijača. Njegov skok na milicajca postao je simbolom otpora tadašnjem divljanju velikosrpstva.
U nedjelju, 13. svibnja 1990., četrdeset tisuća ljudi na maksimirskom stadionu u Zagrebu umjesto sportske borbe gledalo je sukob “dinamovaca” i jugoslavenske milicije.
Problemi su toga dana počeli već rano ujutro. “Zvezdini” navijači izazivali su brojne izgrede na zagrebačkim ulicama, trgovima, u lokalima, razbijali su tramvaje, ali policija nijedanput nije intervenirala. Divljanje se nastavilo na stadionu, gdje su “Zvezdini” navijači, pjevajući četničke pjesme, trgali stolce i provocirali sukob s navijačima “Dinama”. A onda su beogradski huligani probili ogradu na južnom stajanju i počeli nemilosrdno tući malobrojne gledatelje. Umjesto da smiri srpske navijače i udalji ih sa stadiona, milicija je reagirala tek na provalu Bad Blue Boysa sa Sjevera, koji su, srušivši ogradu, utrčali na igralište.
Igrači koji su već bili na zagrijavanju, pobjegli su prema tunelu. Jedino je mladi “Dinamov” kapetan, Zvonimir Boban, stao u obranu svojih navijača. Njegov skok na milicajca postao je simbolom otpora tadašnjem divljanju velikosrpstva.
Za to vrijeme “Zvezdini” navijači su, povučeni na najudaljeniji dio tribine, mirno čekali da ih ista ta milicija odvede na sigurno, do autobusa i vlaka. Kada je sve završilo, medicinsku pomoć zatražila je 61 ozlijeđena osoba, a velika materijalna šteta na stadionu i u gradu, ostavila je mučan podsjetnik na posljednje gostovanje beogradskog kluba u Zagrebu.
Zbog pruženog otpora “organima reda”, tada umiruće jugoslavenske države, većina Bad Blue Boysa smatra kako je borba za hrvatsku samostalnost počela upravo tada, 13. svibnja 1990. u Maksimiru.
Sedam godina poslije, u utakmici koja će zauvijek ostati upisana u analima hrvatskog sporta, u Zagreb je došao drugi beogradski klub “Partizan”. Došao je i otišao pognute glave s pet pogodaka u mreži.
