Dok ukrajinska vojska u munjevitom napredovanju oslobađa dijelove teritorija od ruske kontrole, stanovnici daju svoja svjedočanstva o tome što se odvijalo, uglavnom izvan vidokruga, u desecima gradova, sela, pa čak i gradova u regiji Harkov.
Ruske trupe iznenada su počele divlje vikati i trčati uokolo, prije nego što su ušle u svoje tenkove i pobjegle iz malenog sela u istočnoj Ukrajini, ispričao je za Sky News jedan stanovnik.
Kaotične scene u Zalizničnim dogodile su se dan prije nego što se pojavila mala grupa ukrajinskih vojnika.
“Pitali su me gdje su živjeli Rusi i gdje su sakrili svoja oklopna vozila,” rekao je Dmytro Hrushchenko, 43, stojeći na prašnjavoj ulici sa susjedom i izgledajući umorno.
“Izašao sam van i pokazao im: tamo, tamo i na ulici tamo,” rekao je, pokazujući desno, lijevo i ispred sebe.
Svjedočenje je ponudilo rijedak uvid u ono što se odvijalo, uglavnom izvan vidokruga, u desecima gradova, sela, pa čak i gradova u regiji Harkov, pod višemjesečnom okupacijom ruske vojske.
U Zaliznychneu, siromašnom, ruralnom selu, okruženom poljima i željezničkom prugom, stanovnici su djelovali ošamućeno. Značaj onoga što se dogodilo prije samo tri dana još uvijek nisu shvaćali.
Šest mjeseci pakla
Vasyl (83) je rekao da je proživio Drugi svjetski rat, a zatim više od šest mjeseci pakla pod Rusima. “Bilo je to poput teškog rada,” rekao je, oslanjajući se na zahrđali bicikl, koji je zveckao kad se pomicao zbog niza šarenih perli u žbicama.
“Nekada sam bio zdrav, a sada imam problema sa srcem. Žena mi je invalid, ima dijabetes. Nismo imali lijekove… Još ne mogu vjerovati da su otišli i da smo izašli iz ovog razdoblja smrti.”
Rusko povlačenje omogućilo je timovima ukrajinske policije da se presele u novooslobođena područja kako bi istražili veliki broj osumnjičenih ratnih zločina koje su počinile ruske trupe.
Policajci su se prisjetili scena ubojstava, mučenja i silovanja pronađenih nakon što su u ožujku ukrajinske snage oslobodile grad Bucha, u blizini Kijeva. Bilo je to nakon samo mjesec dana okupacije. Veliki dijelovi regije Harkov bili su pod ruskom kontrolom šest puta duže.
“Prema našim informacijama, u gotovo svakom selu imamo ratne zločine,” rekao je za Sky News Serhii Bolvinov, načelnik regionalne policije u Harkovu, stojeći ispred jedne kuće u Zaliznychneu koja je postala poprište zločina.
“Provjeravamo mjesta gdje su prijavljeni zločini i sve ćemo ih istražiti.”
Žena koja je bila prisiljena pokopati susjede
Njegov tim označio je siguran put kroz komad zarasle trave do ulaznih vrata raspadajućeg posjeda, oprezan zbog mogućnosti ruskih mina ili mina-zamki.
Oprezno gazeći, istražitelji i dvojica kopača grobova ušli su u ograđeni vrt oko dvojne kuće.
Žena koja još uvijek tamo živi pokazala je prema komadu razrovane zemlje gdje su pokopana tijela dvojice muškaraca, od kojih je jedan njezin prvi susjed.
Maria Hryhohora (63) pronašla ih je ubijene u kući u prvim danima ruske invazije, ali policija u to vrijeme nije mogla doći do nje jer su ruske trupe već zatvorile selo.
Savjetovali su joj da pokopa tijela, ali su vodili evidenciju o sumnji za ratni zločin kako bi je istražili čim to bude moguće.
Napokon je stigao i taj dan.
Kad je policijski tim počeo iskopavati tijela, Maria je ispričala kako je pronašla dvojicu muškaraca, svog susjeda Ilhama Mehteeva i njegovog prijatelja Konstiantyna Pohorelova.
Ubijeni su iz vatrenog oružja i ležali su u kući u velikoj lokvi krvi.
“Bilo je strašno, jako, jako strašno,” ispričala je, kose prekrivene žarko crvenim šalom. Nije znala zašto su muškarci bili meta.
Živjeti u tami
Maria je opisala kako je život za vrijeme okupacije, ionako težak život, učinio još težim.
Pokazala je Sky Newsu svoju polovicu zajedničkog posjeda, malu, prizemnu kuću čiji su prozori bili obloženi daskama kako bi zaštitili staklo koje je već bilo razbijeno.
Krhotine od eksplozije izbušile su rupe na ulaznim vratima. Unutra je, također, bilo oštećenja od eksplozije. Maria živi u mraku jer u selu od travnja nema struje. Rekla je da je zabrinuta zbog nadolazeće zime i zbog mogućnosti povratka Rusa.
Nakon otprilike sat vremena, policija je završila svoj posao u vrtu, utovarivši dva tijela u bijelim vrećama za tijela u stražnji dio kombija radi forenzičkog pregleda.
Njihov konvoj službenih automobila potom je krenuo prema industrijskoj lokaciji na rubu sela gdje im je rečeno da postoji još jedno tijelo.
Tijela ostavljena da trunu
Žrtva, za koju se smatra da je bio zaštitar, također je ubijena tijekom prvih dana rata, oko 26. ili 27. veljače, dok su ruske snage napredovale, rekao je jedan policajac.
Njegovo tijelo je ostavljeno da trune, na najvišoj platformi visoke, žuto obojene, metalne konstrukcije, podignute pored velikih gomila asfalta.
Policija je rekla da ne zna zašto je ubijen. Popeli su se uz nekoliko klimavih stuba kako bi došli do leša, a jedan je policajac povraćao zbog mirisa.
Najpažljivije što je moguće, tijelo su stavili u vreću i spustili ga dolje, također, položivši ga u kombi.
U stražnjem vrtu bio je još jedan improvizirani grob
Konačna stanica bila je kod obližnje kuće, gdje je u stražnjem vrtu bio još jedan improvizirani grob.
Vani na ulici, par je prišao policiji. Muškarac, Vasyl Boronov, 55, bio je žrtvin brat. Rekao je da se zove Serhii.
I on je rekao kako nema pojma zašto mu je brat ubijen, briznuvši u plač dok je policija počela s radom.