Iako mnogi analitičari govore kako se Putin preračunao, slika razrušenog Mariupolja, u kojem je još uvijek oko 300.000 stanovnika bez hrane, vode i lijekova, govori da je Putin spreman u Ukrajini ostaviti spaljenu zemlju bez stanovnika.
Dio odgovornosti za rat u Ukrajini dijeli i Zapadni svijet, ponajviše Amerika, iako su se svi zajedno povukli pred prijetnjama ruskog predsjednika Vladimira Putina da je spreman upotrijebiti nuklearno oružje. Kako bi se reklo, svatko čuva svoju stražnjicu, dok je Ukrajina izložena neumoljivom uništavanju od strane ruske vojske na čelu koje je čovjek koji ne preza ni pred čim kako bi ostvario svoj cilj.
A, sve je počelo 1994. godine Budinpeštanskim memorandumom koji su s Ukrajinom potpisali Britanci, Amerikanci i Rusi, a kojim su jamčili Ukrajini suverenitet i integritet u zamjenu da se odrekne nuklearnog oružja. U to vrijeme su upravo Britanci i Amerikanci nagovarali Ukrajinu da se odrekne nuklearnog oružja, što je sudeći prema sadašnjim događanjima bila kobna pogreška za ovu zemlju i njen narod.
Naime, tada je Ukrajina bila nuklearna sila koja je upravo tim oružjem mogla osigurati pravo na samoodlučivanje i mir, umjesto povjerenja u američka i obećanja zapadnih zemalja koje danas idu najdalje do sankcija Rusiji. I dok predsjednik Volodimir Zelenskij uporno moli pomoć – zatvaranje ukrajinskog neba, dostavljanje protuzračne obrane i vojnih zrakoplova, odgovor koji dobiva je čvrsto ne.
Od svrgavanja bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, u vrijeme administracije američkog predsjednika Baracka Obame, Ukrajina se okrenula Zapadu i SAD-u od kojih su dobivali obećanja kako će biti primljeni u NATO čim ispune uvjete, kao i u Europsku uniju.
Amerikanci su trebali biti svjesni da približavanje Ukrajine njima i Zapadu nosi veliku opasnost od ruskog napada na Ukrajinu, no to ih nije spriječilo u tome da nastoje pridobiti na svoju stranu ovu zemlju čiji narod ima dugu povijest i tradiciju.
Obećanja koja su privukla Ukrajinu
Iz obraćanja Volodimira Zelenskog da se naslutiti kako su iz SAD-a dolazili signali da je njihovo članastvo u NATO-u sigurno, a time i obrana zemlje. Prvi takav signal Ukrajina je dobila na summitu u Bukureštu.
Danas SAD gleda strašna događanja u Ukrajini, nezamisliva u 21. stoljeću stojeći sa strane i čuvajući se da ne uđu u 3. Svjetski rat. I iako je Poljska ponudila da ustupi Ukrajini svoje vojne zrakoplove u zamjenu za nove američke, Biden je rekao odlučno ne i time napustio Ukrajinu, kao što je došavši na vlast napustio i afganistanski narod.
Zelenskom je već tada trebalo postati jasno kako će proći Ukrajina ako se Putin odluči na invaziju. Njegova obraćanja parlamentima i političarima raznih država, od EU parlamenta do parlamenta Ujedninjenog Kraljevstva, njemačkog parlamenta, pa i onog američkog popraćena su burnim pljeskom i pokojom suzom u oku političarki, no sve je rezultiralo sankcijama Rusiji. Pravu pomoć, onu koja joj je obećavana dok je kao mlada cura bila primamljivana, Ukrajinci nisu dobili.
Zapad bi se sad zasigurno pozvao na povećanje cijena nafte, na probleme s plinom i drugim poskupljenjima koja su došla zbog sankcija Rusiji, no činjenica je da se niti sve zemlje nisu odlučile na sankcije Rusiji, a kamoli konkretne poteze.
Putin je spreman Ukrajinu ostaviti kao spaljenu zemlju
Jasno je da svaki čelnik i vladajuće političke stranke trebaju misliti prvo na stanovnike svoje države, no činjenica je da Ukrajina plaća cijenu što je prihvatila “udvaranja” Zapada i SAD-a. A, cijena bi mogla biti, sudeći prema tome koga imaju za protivnika, neslućenih razmjera. Vladimir Putin čovjek je okrutan. Čovjek koji nema granica, ne cijeni ljudski život, osim svoga, spreman je i na Ukrajinu koja će ostati doslovno spaljena zemlja bez stanovnika.
Njegove prijetnje nuklearnim oružjem shvaćene su ozbiljno, iako je teško zamislivo da bi se čovjek koji se silno boji starenja i smrti mogao odlučiti na ratovanje u kojem bi i sam mogao izgubiti život. No, poruka je poslana, a SAD i Zapad shvatili su je ozbiljno i pokazali da uvažavaju protivnika i boje se njegovih prijetnji. Znak je to koji sam Putin lako može shvatiti kako bi sutra, nakon Ukrajine, mogao postati više od ruskog predsjednika – vladar svijeta.
Veliko je pitanje hoće li zalogaj s kojim se mučio danima, a možda će se sve protegnuti i na mjesece, pa i godine, biti zadnji zalogaj koji će poželjeti. Možda će slijedeća na udaru biti Poljska ili Slovačka ili bilo koja od zemalja nad kojima je Rusija imala vlast. Možda će Putin odlučiti vratiti Berlinski zid i ponovno podijeliti Njemačku. Putin je osjetio krila koja je razvio i koja su ostala nepodrezana, a domet dokle poželi letjeti teško je predvidjeti isto kao što je teško prozreti što se trenutno nalazi u njegovoj glavi. Empatije zasigurno nema, što je pokazao na svojim protivnicima u Rusiji, koje uhićuje i šalje u gulage, truje u zemljama u kojima su potražili sigurnost ili ubija s leđa.
Putin nikada nije kažnjen za zlo koje je činio
Sve to Putin radi već dugi niz godina, zapravo od samih početaka svoje vladavine, no sve to nije spriječilo čelnike drugih država da s njim sjede za istim stolom i uz šale podijele objed.
Zelenskom je vjerojatno danas jasno kako je njegova nada u pomoć SAD-a i Zapada bila uzaludna, kao što je i nada da će Izrael pomoći Ukrajincima jer je njegovo podrijetlo židovsko osuđena na propast.
Danas Zelenskij poručuje kako se u Jeruzalemu želi sastati s Putinom, no male su ili nikakve šanse da pred sam pad Mariupolja ruski predsjednik odluči s njim sjesti za stol. Ukrajina je odbila pristati da bude neutralna i ne uđe u NATO, iako je Austrija upravo to učinila 1955. godine kada je to bio uvjet da se iz te zemlje povuku sovjetske snage. Danas je Austrija bogata i prosperitetna država.
Ukrajina ima drugačiju poziciju jer graniči s Rusijom, a jasno je, i za razumjeti, da Ukrajinci ne žele dati ni pedalj svog teritorija. No, činjenica je da su Zapad i SAD trebali ostaviti Ukrajinu da bude neutralna i ne obećavati joj ono što nisu bile spremne ispuniti.
Ukrajinski narod zbog odluke Vladimira Putina prolazi patnju težu od one koju im je nametnuo Staljin kada je stanovnike najveće žitnice izgladnjivao do smrti. U cijeloj ovoj situaciji možemo samo suosjećati s Ukrajincima i ponoviti ono što je od početka ruske invazije Zelenskij izgovorio nebrojeno puta:”Slava Ukrajini”.
