Branitelji Bogdanovaca sami su odolijevali napadima srpske vojske, no, kad se više nije moglo niti imalo s čim braniti ovo maleno mjesto nadomak Vukovara, krenulo se u proboj i najdužih šest kilometara u životu
Prije 31 godine, 10. studenoga 1991. JNA potpomognuta srpskim paravojnim formacijama zauzela je mjesto Bogdanovce.
Padom Marinaca u listopadu 1991. godine, Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je uz Vukovar pružala otpor osvajaču.
Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza, slavni “kukuruzni put” između Bogdanovaca i Vukovara.
Bogdanovce je branilo oko dvjesto pripadnika Zbora narodne garde, Hrvatskih obrambenih snaga, policije i sami mještani.
Satnija 204. brigade Zbora narodne garde, koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom posve samostalno odolijeva napadima srpske vojske, no, selo Bogdanovce više se nije moglo, niti imalo čime braniti.
Najdužih šest kilometara u životu
Zajedno s ranjenicima i civilima 10. studenog krenuli su u više skupina u proboj. Iako je do slobodnog, ali žestoko granatiranog Nuštra trebalo hodati “samo” šest kilometara, proboj je za neke od njih trajao više dana i noći. Povlačili su se preko minskih polja i okupiranog hrvatskog područja.
Štafeta smrti
Pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga formirali su takozvanu štafetu smrti. Idući kroz minsko polje hrabro su hodali na čelu kolone kako bi drugima omogućili prolaz. Kada bi prvi stao na minu, na njegovo je mjesto, svjestan da mu svaki korak može donijeti smrt, dobrovoljno stao drugi HOS-ovac.
Uz 89 stradalih Bogdanovčana ovdje je život izgubilo i 40 junaka iz cijele Hrvatske koji su im tih najtežih dana došli pomoći u obrani.
