Ruski zračni napadi na energetsku infrastrukturu u Ukrajini i očekivana protuofenziva kijevskih snaga da ponovno zauzmu Kherson, posljednji su ključni događaji u skoro osmomjesečnom ratu.
Umirovljeni vicemaršal RAF-a Sean Bell podijelio je jutros svoju analizu sa Sky Newsom dok se ruska taktika čini sve “očajnijom”.
Ovo je njegovo stručno mišljenje…
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenkskij kaže da je oko 30 posto elektrana u njegovoj zemlji oštećeno ruskim udarima, ali zapravo je to oko 30 do 40 posto infrastrukture. Ogroman je to iznos.
I sve se to događa u zadnjih 10 dana nakon gotovo osam mjeseci rata. Stoga se postavlja pitanje – zašto sada?
Ruske vojne snage bore se na terenu, a unatoč mobilizaciji još uvijek ne napreduju.
Putin trenutno ima vrlo ograničene mogućnosti. Ne može puno učiniti na zemlji, pa gleda što može u zraku. Budimo jasni. Energija nije vojni cilj, osmišljena je posebno da se usredotoči na stanovništvo.
Takozvani dronovi kamikaze, o kojima smo slušali zadnjih nekoliko dana, uvelike podsjećaju na doodlebugove iz Drugog svjetskog rata.
Oni su oružje terora. Mislim da to samo pokazuje očaj ruske strane.
Četiri od pet generala koji su započeli ovaj rat smijenjeni su. To pokazuje razinu očaja. Rusi su trenutno u ukrajinskom gradu Khersonu gdje se obruč steže. Ukrajinske snage napreduju.
Oni stvaraju izbore za Rusiju – mora li Rusija ostati u Ukrajini i riskirati izoliranje i potencijalno nestanak? Ili odlaze? Bio bi to stvarno težak poraz.
General Sorokin, koji je ondje viši ruski zapovjednik, priznao je da postoje poteškoće i čini se da postavlja uvjete koji bi mogli značiti da će se Rusija zapravo povući iz Hersona.
Ali, iz vojne perspektive Rusi učinkovito gube oko Hersona. Gube i na sjeveru regije Donbas. Pa ipak, umjesto da koriste rusku vojsku koja je na raspolaganju za popunjavanje tih rupa za Herson, nastavljaju se boriti u regiji Donbas.
Jedino objašnjenje koje mogu iznijeti za to jest da je Putin ovo uvijek opisivao kao specijalnu vojnu operaciju osmišljenu da zauzme Donbas i Krim.
Ovo se čini kao očajnički pokušaj da se zapravo zauzme ostatak Donbasa kako bi mogli prezimiti i potencijalno pregovarati.