Za Pupovca je sve – kako se da doslovno iščitati iz njegovih izjava – sukob dviju strana. Možda se nije uspio sjetiti naziva “Specijalna vojna operacija”?
Saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac svojom je uobičajenom retorikom, vjerojatno potaknut izjavama političara da u Vukovaru na Dunavu svake godine izvodi performans, okupljenim novinarima pokušao objasniti zašto to smatra ozbiljnim i humanim činom sjećanja na žrtve stradalih u Vukovaru.
“Delegacija Srpskog narodnog vijeća i drugih srpskih organizacija i ove smo godine na tri mjesta u ovom gradu i njegovoj okolici položili vijence, zapalili svijeće za ubijene, poginule i postradale.
Najprije smo to uradili na Dunavu gdje smo bacili u Dunavsku vodu dva vijenca kao i ranijih godina – jedan za žrve građana srpske nacionalnosti koji su prije izbijanja sukoba i tijekom tog sukoba skončali u vodama Dunava.
Drugi za žrtve hrvatske nacionalnosti koje su tijekom sukoba završile u vodama Dunava. Drugi vijenac smo položili na Ovčari za sve koji su tamo …mučki ubijeni,” rekao je nakon duge stanke za vrijeme koje se vidjelo da duboko promišlja kako okarakterizirati žrtve Ovčare.
“A, ovdje u crkvi sv. Nikolaja, mjesec dana nakon što ju je posvetio patrijarh Porfirije i mjesec dana nakon njegovih poruka u kojima je izrazio žaljenje za stradanje ovoga grada, njegovih stanovnika, kako Hrvata, tako i Srba, i pozvao da to činimo svugdje i kad god možemo. I da tako, sjećajući se poštujemo žrtvu s jedne strane, a s druge strane gradimo međusobne odnose.
Budući da smo ove godine mnogo govorili i na ovom mjestu i na drugim mjestima, ove godine nećemo ponavljati ono što smo rekli. Ali, ću reći sljedeće – griješe oni koji smatraju da je odavanje poštovanja, bilo prema žrtvama koje su završile u Dunavu, bilo kao prema žrtvama koje su završile na Ovčari, bilo prema bilo kojim žrtvama u gradu Vukovaru koje su stradale u ratnim godinama, neovisno o tome s koje strane dolaze. Griješe oni koji misle da kada odlazimo na Dunav da time imamo neku drugu namjeru osim na sjećanje na žrtve i njihovo priznavanje. Griješe oni koji misle da odlazak na Ovčaru također predstavlja nešto što u ovim okolnostima nije čin koji treba činiti.
Unatoč jednim i drugim mi to činimo godinama i činit ćemo. Ovdje u crkvi uz prisustvo njegovog preosvišenstva episkopa ovoga područja i mjesnoga sveštenika, zapalili smo dvije svijeće.
Gospođa Marica Šajatović, predsjednica udruženja obitelji nestalih, i sama žrtva koja je izgubila članove svoje obitelji, svojih susjeda i svoje susjede, ne u Vukovaru, ali dan nakon pada Vukovara u Novskoj.
I gospodin Boris Milošević, moj kolega u Saboru i moj kolega u SNV-u i ovdje prisutni predstavnici Srba u gradu Vukovaru i okolici, zapalili smo svijeće za sve ubijene, poginule i stradale u gradu Vukovaru. To ćemo činiti i ubuduće i neće nas u tome omesti ništa. Niti poprijeki pogled jednih, niti poprijeke riječi drugih. Smatramo to jedinim ispravnim putem, jedinim načinom kako možemo stvoriti mir i u gradu Vukovaru i u Hrvatskoj,” izjavio je Pupovac i dodao:
“Jedini način kako možemo pokazati istinski humani osjećaj sućuti prema ljudima koji su stradali, a to je smisao onoga što mi činimo.”
Na novinarsko pitanje hoće li doći sutra u Kolonu sjećanja s obzirom da je dobio poseban poziv, Pupovac je odgovorio: “Ne znam za poseban poziv.”
“Ja i drugi predstavnici SDSS-a smo bili u Koloni i bit ćemo u Koloni,” dodao je.
No, na pitanje “sutra, dakle, dolazite“, Pupovac je rekao:”Ne, to nisam rekao. Bit ćemo u koloni kad se odlučimo da ponovno budemo. Naše prisustvo ovdje je kao da smo u Koloni.”
