Kijevo će ostati upamćeno kao mjesto u kome su svoj put počeli zloglasni ratni zločinci general Ratko Mladić i Mile Martić, te kao prvo mjesto u Hrvatskoj koje je napala tzv. JNA, na kojem je u napadu prvi put upotrijebljena avijacija i sredstva zabranjena međunarodnim konvencijama. Previše je ljudi dalo svoj život za našu slobodu. Na tome im vječna hvala!
Kao i cijelu Hrvatsku početkom 1990. godine i Kijevo je zahvatio vjetar demokratskih promjena. Na vratima ljeta, 30. svibnja 1990. godine održani su prvi slobodni demokratski izbori na kojima je plebiscitom pobijedila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ).
Jedino hrvatsko selo na području općine Knin
Početkom kolovoza iste godine 50 Kijevljana odlazi na obuku u Zagreb u postrojbu Prvi hrvatski redarstvenik, te će ujedno sačinjavati prve oružane postrojbe Hrvatske. Kijevo kao jedino hrvatsko selo na području općine Knin biti će 17. kolovoza 1990. okruženo barikadama koje su postavljane s jedne strane u Civljanima prema Vrlici i s druge strane na Polači prema Kninu.
Takav razvoj događaja uvjetovao je da se odmah formira stožer za obranu Kijeva s prvim zadatkom sakupljanja lovačkog i trofejnog naoružanja te organiziranja obrane svojih domova. Tzv. JNA, koja se tada ulogorila u blizini Kijeva, bila je pod zapovjedništvom srpskih rezervnih oficira što je bio dokaz na čijoj strani se tzv. JNA nalazi.
Preko noći prisiljeni postati vojnici
Pored toga Srbi civili iz drugih susjednih sela bili su naoružavani automatskim oružjem. Naši ljudi su preko noći bili prisiljeni postati vojnici, te su se dizali sa svojih radnih mjesta i javljali na prve crte obrane od neprijatelja. Od vodstva hrvatske države dobiveni su naputci kako se ne smijemo dati isprovocirati te da prvi nipošto ne započinjemo sukob. Paralelno se pristupilo naoružavanju automatskim naoružanjem i ostalom ratnom opremom preko Kozjaka iz pravca Maovica, prenoseći teret na magaradi te vlastitim leđima.
Takav status quo: noću na straži, danju u polju i kod stoke potrajat će sve do 18. ožujka 1991. godine kada su se provokacije pojačale. Ponukani tim sve većim provokacijama, Zavičajni klub – Kijevo iz Zagreba u suradnji s Hrvatskim žrtvoslovnim društvom održat će prosvjedni skup u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu kada je napisana, vjerojatno prva, Deklaracija koju je Hrvatsko žrtvoslovno društvo prezentiralo međunarodnoj zajednici.
Potpuna blokada Kijeva
Nedugo nakon toga uslijedit će krvavi Uskrs na Plitvicama i Kijevo će ostati u potpunoj blokadi, bez struje, bez telefona, sa spriječenim svakim prilazom do Kijeva. Kao odmazda zbog zarobljavanja srpskih policajaca na Plitvicama, na Civljanima su zarobljena dvojica hrvatskih redarstvenika iz Kijeva.
Krizni stožer Kijeva, uz jednodušan stav da je dosta ponižavanja, donio je odluku da se zarobe taoci, trojica koji su inače viđeni na barikadama, iz susjednog mjesta Civljana kako bi poslužili kao razmjena za zarobljene redarstvenike. Uslijedila su tri dana pregovaranja bez znatnijih rezultata, pa su taoci pušteni. Tada je za Kijevo nastupila još teža blokada jer je i liječnicima iz Vrlike zabranjen dolazak u Kijevo.
Ključni događaj koji je znatno utjecao na sva kasnija zbivanja, odvio se u noći s 27. na 28. travnja 1991. kada je između Civljana i Štikova probijen obruč koji je stezao Kijevo, te u Kijevo dolaze hrvatski redarstvenici i formiraju Policajsku postaju Kijevo.
Tada se u blokadu Kijeva uključuje i tzv. JNA sa svojim blokadnim punktovima između Civljana i Vrlike te između Kijeva i Polače. Sva komunikacija Kijeva sa svijetom odvijala se preko brda Kozjak.
Unatoč svim poteškoćama održan referendum za samostalnu i suverenu Hrvatsku
Ipak, usprkos blokadi u Kijevu je održan referendum za samostalnu i suverenu Hrvatsku na kojem je dana 100%-tna potpora hrvatskom vrhovništvu u nastojanju da se stvori država Hrvatska.
Tada je tzv. JNA tenkovima i transporterima zauzela cestu ispred Policijske postaje s ciljem da se iz Kijeva ukloni organizirana obrana i hrvatski redarstvenici. Istovremeno na noge se diglo i staro i mlado, žene, djeca i starci; svi su stali između tenkova i policijske postaje, a svi radno sposobni muškarci bili su na obrambenim punktovima na straži.
Takva situacija potrajat će 30 dana. U sklopu Policijske postaje organizirana je javna kuhinja u kojoj su se hranili svi pripadnici policijske postaje i svi mještani Kijeva. JNA i četnici blokirali su dovoz lijekova i humanitarne pomoći u Kijevo te prolaz trudnicama i teškim bolesnicima, zabranjujući odlazak iz mjesta.
U takvoj atmosferi, u Kijevo će se 2. svibnja 1991. spustiti pod kišom metaka helikopter hrvatskog MUP-a s predstavnicima hrvatskog Vrhovništva. Istog dana organizirana je prva protudiverzantska akcija u Kijevu, nakon čega je primijenjena totalna blokada.
Krajem kolovoza 1991. zloglasni Mile Martić daje ultimatum hrvatskoj policiji da napusti Kijevo. Kako tom ultimatumu nije udovoljeno, Kijevo je 25. kolovoza napadnuto svim raspoloživim sredstvima.
26. kolovoz najcrniji dan kijevske povijesti
Dan kasnije, 26. kolovoza, dogodio se najcrniji dan kijevske povijesti. Protiv snaga obrane, od 160 ljudi naoružanih uglavnom kalašnjikovima, oni će otvoriti vatru iz teških strojnica, minobacača, haubica, tenkova, VBR-ova, da bi oko 11:30 sati avioni Kijevo zasuli bombama, tzv. krmačama, i kasetnim bombama, inače zabranjenim međunarodnim konvencijama.
Kijevo će ostati upamćeno kao mjesto u kome su svoj put počeli zloglasni ratni zločinci general Ratko Mladić i Mile Martić, te kao prvo mjesto u Hrvatskoj koje je napala tzv. JNA, na kojem je u napadu prvi put upotrijebljena avijacija i sredstva zabranjena međunarodnim konvencijama.
Herojski, bespoštedni otpor
Ti dani 25. i 26. kolovoza ostat će u pamćenju kao dani herojskog, bespoštednog otpora. Istovremeno, toga 26. kolovoza formiran je iz Kijeva zbjeg preko Kozjaka prema Maovicama i Drnišu.
Iz Drniša, ljudi su prebačeni autobusima u hotel Palace u Kaštelima, gdje su se stali nizati tužni prognanički dani. Veći broj ljudi koji je branio selo povlačio se prema Dinari, gdje će ostati 14 dana posije pada Kijeva.
Nemoguće je opisati prognaničku tugu i patnju za rodnim krajem, a još teže slušati glasine o pljački i paležu rodnog mjesta, maltretiranju roditelja i rođaka koji su ostali nemoćni u Kijevu, i koji svakodnevno traže zaštitu UNPROFOR-a koji je za njih napravio logor ograđen žicom u Ercegovcima.
Užasno je misliti o ljudima koji su završili u četničkim kazamatima. Naime, u borbama za Kijevo zarobljeno je 70 pripadnika obrane Kijeva. Veći broj starijih i nemoćnih osoba ostao je u Kijevu te je bio izložen brutalnom maltretiranju četnika (klanje, vješanje, bacanje u bunare, vađenje očiju i sl.).
Jedan dio prognanih vojno sposobnih ljudi uključio se u obranu domovine u 126. brigadi Hrvatske vojske, a drugi dio uključio se u postrojbe MUP-a RH.
