Ljudi u Sjevernoj Irskoj ranjiviji su na krizu nego bilo gdje drugdje u Ujedinjenom Kraljevstvu. Raspoloživi prihod kućanstva manji je od polovice državnog prosjeka.
U poznatoj trgovini čipsa Nemo’s na Upper Lisburn Roadu u Belfastu postoji nepoželjan dodatak jelovniku.
Naime, iznad tiskanih cijena za veliku porciju čipsa (3,60 £) ili Munch Box (5,80 £) ljepljivom je trakom pričvršćen rukom pisani dodatak ispisan velikim slovima: “Obavještavamo vas da su cijene jelovnika povećane. Provjerite jelovnik do.”
Tvrtka nema drugog izbora nego upozoriti svoje kupce. Rastuća cijena ribe i ulja, uglavnom zbog rata u Ukrajini, dovela je vlasnike, obitelj Morgan, u nemoguću situaciju.
“Koliko je netko spreman platiti za komad bakalara i malo čipsa?,” pita Rory Morgan. “Jesu li voljni platiti 20 funti? Jesu li voljni platiti 30 funti? Zato što je 15 funti neodrživo. Nećemo prijeći na 20 ili 30 funti – možemo i zatvoriti trgovinu.”
Već zatvorili jednu trgovinu
On to ne kaže olako – obitelj je već zatvorila jednu od svoje četiri lokacije zbog skokovito visokih troškova energije, a čini se da će oni ponovno rasti.
Ljudi su ovdje osjetljiviji na krizu nego bilo gdje drugdje u Ujedinjenom Kraljevstvu – raspoloživi prihod kućanstva u Sjevernoj Irskoj manji je od polovice nacionalnog prosjeka. A u vrijeme krize ne postoji decentralizirana vlada od koje bi se moglo tražiti snažno vodstvo.
U petak je jedan od vodećih dobavljača, SSE Airtricity, najavio velika povećanja cijena plina i električne energije. Tvrtka je rekla da će cijene plina porasti za 28,3 posto, a cijene električne energije za 35,4 posto od 1. listopada.
To je samo posljednje u nizu povećanja koja ne pokazuju znakove kraja. Regulatorno tijelo Sjeverne Irske izdalo je otvoreno upozorenje da će cijene plina od listopada porasti za 30 posto.
Irci ne znaju kada će kućanstva primiti pomoć za plaćanje energije
Da stvari budu još gore, djelomično zbog odsutnosti Stormonta, postoji stalna neizvjesnost oko vremena pomoći plaćanja energije od £400 za koje kućanstva svugdje u Ujedinjenom Kraljevstvu znaju da će ih primiti u listopadu. DUP kaže da bi trebao doći negdje u studenom, dok Sinn Fein kaže da bi to mogao biti kraj godine.
Izvršni direktor Utility Regulator John French kaže da Ministarstvo financija nije uključilo predstavnike Sjeverne Irske u početne razgovore o pomoći kućanstvima.
“Razgovori s Engleskom, Škotskom i Walesom započeli su u ožujku”, rekao je French i dodao:
“Nismo bili uključeni u rasprave sve do kraja lipnja, početka srpnja, a to je dovelo do nekih odgoda u procesu davanja pomoći od 400 £ ovdašnjim potrošačima.”
Priznaje da ga frustrira jer je, kaže, “ovo najranjivije područje u cijeloj Velikoj Britaniji, a kupcima je potrebna podrška u ovo zimsko razdoblje”.
Djeca dobivaju već nošene školske uniforme
Više novca potrošenog na plin i struju znači manje novca za ostale životne potrepštine. Budući da je nova školska godina pred vratima, opremanje djece veliki je trošak za mnoge obitelji.
U Ashton Centru u sjevernom Belfastu otvorena je trgovina pop-up školskih uniformi. Ovdje je više od 300 obitelji dobilo donirane “ranije nošene” uniforme i opremu za tjelesno obrazovanje. Ovisno o školi, odjeća može stajati i do £500 po djetetu, što je težak teret za mnoge u trenutnoj ekonomskoj klimi.
“Obitelji su vrlo emotivne,” kaže Christine McKeown iz centra, stojeći među svježe opranim školskim sakoima.
“Kad dođu, imaju jako, jako malo. Kad odlaze, imaju sve, od pune uniforme do dječjih dodataka za kosu i novih čarapa. Divno je moći raditi ovaj posao, divno je moći pomoći onima kojima pomoć treba,” kaže McKeown.
Centar je, također, otvorio lokalnu trgovinu mješovitom robom, gdje za naknadu od 5 funti obitelji mogu odabrati namirnice u vrijednosti od 40 funti s besprijekorno održavanih polica. Joanne Kinnear iz Ashton centra kaže da to obiteljima puno više znači od mogućnosti korištenja banke hrane, jer oni proračunavaju i biraju svoju robu, kao i pristup drugim uslugama.
Društvo u kojem i četkica za zube postaje luksuz
Gospođa Kinnear kaže da je potražnja bila izuzetno visoka, a prioriteti ljudi su pokazali koliko ih je teško pogodila kriza zbog koje su drastično povećani troškovi života.
“Jedna od stvari za koje sam pomislila ‘zaboga, gdje smo mi kao društvo’ bio je gospodin koji je rekao ‘mogu li uzeti četkicu za zube?’ Rekao je: ‘Nemam četkicu za zube.’ U kakvom mi to društvu živimo da se četkica za zube smatra luksuzom?”
Osoblje je primijetilo da mnoga djeca koja dolaze sa svojim roditeljima radije biraju povrće umjesto čokolade ili slatkiša, očito svjesna, već u najranoj dobi, borbe njihove obitelji da stavi obroke na stol za večeru.
