Što možeš više dati za druge osim vlastitog života!? Žarko Manjkas Crvenkapa na današnji je dan prije 31 godinu stao na čelo kolone probijajući put kroz minsko polje kako bi spasili druge.
Hrvatska je imala heroje kojima bi se trebala ponositi, jer su pokazali toliku hrabrost i nesebičnost svjesno žrtvujući svoje živote za druge.
Jedan od takvih bio je i Žarko Manjkas Crvenkapa koji je na današnji dan ’91 poginuo kod malog slavonskog sela Bogdanovaca.
Naime, unatoč snažnom otporu branitelja, četnici 10. studenog 1991. osvajaju Bogdanovce. Branitelji i civili koji su ostali u selu prisiljeni su na uzmak kako ne bi pali u ruke okrutnom neprijatelju.
Uslijedio je proboj kroz kukuruzišta HOS-ovaca, pripadnika ZNG-a, policije i preostalih civila prema Nuštru i Vinkovcima, koji su bili pod kontrolom hrvatskih snaga.
Proboj je poznat pod nazivom ‘HOS-ova štafeta smrti’.
Pri izlasku iz sela upali su u minsko polje, a kako bi se probili, HOS-ovi borci su se svjesno žrtvovali stajući na čelo kolone i probijajući put kroz minsko polje kako bi spasili druge. Među poginulima koji su se svjesno žrtvovali, stajući na čelo kolone koja se povlačila iz Bogdanovaca bio je i Žarko Manjkas Crvenkapa.
Stao je na minu i iskrvario za pet minuta.
Zahvaljujući i njegovoj žrtvi spašeni su mnogi životi civila i branitelja koji su preživjeli užas i dokopali se slobodnog teritorija.
Tko je Žarko Manjkas Crvenkapa?
On je zagrebački dečko, rođen 10. kolovoza 1967. godine, koji je iz rodne Dubrave kao dragovoljac HOS-a 1991. otišao u Vukovar.
Prije rata, kako govore oni koji ga poznaju, bio je skroman, požrtvovan i iznimno domoljuban. Na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku Manjkas kao dragovoljac stupa u postrojbe HOS-a i odlazi braniti Vukovar s još 57 suboraca.
Odlikovao se iznimnom hrabrošću zahvaljujući kojoj je tijekom bitke za Vukovar uništio 12 četničkih tenkova i taj je podatak urezan u spomenik koji mu je podignut u znak zahvale i sjećanja.
Svjedoci vremena navode da je HOS-ov doprinos bio neizmjeran, a stanovnici Bogdanovaca pamte iznimnu hrabrost i nadljudsku izdržljivost pripadnika HOS-ovih postrojbi, posebno Žarka Manjkasa Crvenkape. U borbama je Crvenkapa gotovo izgubio sluh jer mu je zolja eksplodirala pokraj uha.
Inače, nadimak Crvenkapa je dobio jer je stalno nosio crvenu beretku
Kako Hrvatska poštuje svoje heroje
I iako su se vladajući danas odrekli HOS-a, a predsjednik Zoran Milanović okreće leđa i odlazi kada vidi i najmanji znak te postrojbe, ,možda bi shvatili veličinu žrtve heroja koji su se žrtvovali pod HOS-ovim znakom da su oni ili netko njihov bili u toj koloni koja je prolazila blatnjavim slavonskim poljem posutim minama.
Možda bi, da smo barem malo slični Ukrajincima, na današnji dan zastali i poklonili se žrtvi onih koji su bili spremni nesebično darovati svoj život da žive drugi. Možda, da u Hrvatskoj Vladi sjede oni koji su ratovali umjesto pobjegli, ne bi podlegli ucjenama Pupovca i njemu sličnim i generacijama koje dolaze prepričavali priče o herojstvu mladih momaka. Možda bi tada i Hrvatska bila zemlja u kojoj nema korupcije, mladi ostaju na zemlji koju su branili njihovi očevi, a branitelji se ne ubijaju. Da napravimo anketu, nažalost, nismo sigurni koliko bi ljudi uopće znali tko je Žarko Manjkas Crvenkapa.
Ovako, barem mi koji poštujemo njihovu žrtvu danas ćemo zapaliti svijeću i reći: “Neka im je vječna slava i hvala!”
