Na ribarnicama je riba sve skuplja, a ribari se žale da je ribe sve manje.
Nakon što je 1996. ulovljeno oko 130 milijuna tona ribe, od tada je sve više ribljih vrsta kojima prijeti izlov i istrebljenje. Naime, prema statistici Organizacije za ishranu UN-a (FAO) preko trećine ribljih populacija je izlovljeno već toliko da više nema šansi njihovom prirodnom oporavku, a u samo 6% mora se lovi manje nego što to priroda dopušta.
Iako Svjetska trgovinska organizacija (WTO) već preko 20 godina pokušava naći neku formulu kojom bi zaustavila toliku eksploataciju ribljeg fonda u morima svijeta, prema mišljenju stručnjaka najveći problem su državne subvencije.
Upravo stoga, riba je sve češće na trpezama bogatih. Primjerice, u Njemačkoj je do sredine ožujka na tržnice i u trgovine stiglo toliko ribe i morskih plodova koliko se ulovi u njemačkim morima u čitavoj godini. Dakle u ostalih devet i pol mjeseci se u ovoj zemlji istom brzinom jede riba koja je ulovljena negdje na svijetu, a u njemačkoj kuhinji riba čak nije niti najvažnija stavka na jelovniku, piše DW.
I tu kreće ona priča o subvencijama, jer upravo kroz razne državne potpore, ribarima se isplati otisnuti i na daleka mora po ribu za svoje kupce. A, to onda znači da lokalni ribari, u pravilu iz siromašnih zemalja juga koji imaju daleko slabije i manje ribarske brodove, ostaju praznih mreža.
Iako se procjenjuje da na svijetu ima na milijune ribarskih brodova i brodica, njih samo 30.000 je “zaslužno” za ulov čitave polovice ribe koja se godišnje vadi iz mora. Gotovo bez iznimke to su brodovi pod zastavom – ili u vlasništvu tvrtki iz bogatih zemalja.
