Na nemilosrdnu grabež i krađu u Hrvatskoj, a koja je kulminirala kriminalnim djelovanjem petorke u INI, oglasio se i nekadašnji Glavni tajnik HDZ-a, Drago Krpina.
Čitajući i slušajući ovih dana o besramnoj grabeži u INI, pri čemu nisu izostali ni grabežljivci sa stranačkom iskaznicom HDZ-a, još aktualnijim mi se čini dio izjave koju sam dao jednom dnevnom listu u lipnju 2019. u prigodi 30 obljetnice HDZ-a, napisao je Drago Krpina kojega je smrt prvog predsjednika HDZ-a dr. Franje Tuđmana zatekla na mjestu Glavnog tajnika te stranke.
Kako je njegova izjava prožeta svim onim što se u HDZ-u događalo tijekom ovih godina, a uhićenjem petorke koja je u vrijeme najveće svjetske krize bezočno opljačkala INU, a time i svoj narod, izjavu Drage Krpine prenosimo u cijelosti:
“HDZ je, kao povijesni državotvorni pokret, na čelu s predsjednikom Tuđmanom, u prvih pet godina svog postojanja i djelovanja ostvario, milenijski cilj hrvatskog naroda- uspostavu samostalne, slobodne i demokratske države Hrvatske. Nažalost, uz to gigantsko povijesno političko ostvarenje, nismo ostvarili sve svoje ciljeve. Tu prije svega mislim na gopodarski razvitak. Jedna od najvećih pogrešaka predsjednika Tuđmana bila je to što je vođenje hrvatske ekonomske politike često povjeravao pogrešnim i nedobronamjernim pojedincima. O pogreškama HDZ-a, nakon prvog izbornog poraza 2000. godine, objavio sam cijelu knjigu „Uzroci poraza“.
Sve što se s HDZ-om događalo nakon odlaska predsjednika Tuđmana daleko je ispod povijesne uloge koju je ta stranka imala u stvaranju hrvatske države. Osim spomenute pogreške predsjednika Tuđmana dodao bih još jedan propust. Mislim da je propustio pripremiti stranku za njezino uspješno djelovanje i nakon svog odlaska. U stranački vrh nahrupili su razni skorojevići,( jedan od njih se godinama vuče po zatvorima, protiv nekih se vode dugogodišnji sudski procesi ali su i dalje na visokim stranačkim pozicijama, stranku u cjelini doveli su na optuženičku klupu), pretvarajući HDZ u instrument za ostvarivanje svojih osobnih karijerističkih ili materijalnih interesa. Nekima je trebalo više od dvadest godina da iskalkuliraju kako im je ipak najprobitačnije učlaniti se u HDZ.
Smrt predsjednika Tuđmana zatekla me na dužnosti Glavnog tajnika HDZ-a. Sluteći što bi se u budućnosti sa strankom moglo događati, padalo mi je na pamet kako bi možda sa povijesnog aspekta bilo najbolje sazvati izvanredni Opći sabor i na njemu donijeti samo jednu odluku: „HDZ je uspostavom suverene države Hrvatske ostvario svoju povijesnu misiju te prestaje sa svojim političkim djelovanjem i odriče pravo bilo kome u budućnosti da se politički organizira i djeluje pod tim imenom“. Što vrijeme više prolazi sve sam više uvjeren kako bi to bila ispravana povijesno politička odluka kojom bi se spriječilo da na povijesnu ulogu HDZ-a u stvaranju hrvatske države u svijesti i pamćenju hrvatskog naroda nalegne sjena nepodopština uzurpatora stranačkog imena koje se do danas događaju.
Od instrumenta hrvatskog naroda u ostvarivanju njegovih legitimnih nacionalnih interesa, što je HDZ bio u prvom razdoblju svog djelovanja, stranka se sve više pretvarala u instrument ostvarivanja interesa pojedinaca i interesnih skupina.”
