“U naše se vrijeme u raznim glavama rađa toliko nasilnih misli, sposobnih uništiti ili potpuno promijeniti život. Te su misli jako daleko od početka koji sve rasvjetljuje i koje tmine ne mogu ugušiti. Upravo tako prepoznati pravi život, Božiji život, tmine ga doslovno ne mogu progutati. Ono što je bilo u početku ostaje zauvijek,” rekao je kardinal Josip Bozanić u propovijedi na Božićnoj misi kojoj je prisustvovao državni vrh na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem.
Danas nam se rodio Krist. Taj radosni događaj odjek je navještaja pastirima obasjanima svjetlošću s neba. Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod – danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj Krist Gospodin,” rekao je kardinal Bozanić u svojoj propovijedi koju prenosimo u cijelosti.
“Ispunjena Božićnom radošću crkva danas naviješta sebi i cijelome svijetu novost božićnoga događaja. Pokušajmo taj događaj nad događajima gledati s motrišta pastira.
Pastirima je prvima naviještena Betlehemska radost, njih je prve obasjala slava Gospodnja i oni su nakon Blažene Djevice Marije i sv. Josipa prvi pred rođenjem utjelovljenoga Boga. Pozvani od anđela, oni su se te noći spremno odazvali. U prisutnosti pastira, tih materijalno siromašnih ljudi, dogodilo se nebesko svjetlo, dostojanstvo, poštovanje i davanje hvale Bogu.
U čudesnom svjetlu vidljive su te noći razne ljudske potrebe i ranjivosti, kao i povezanost stvorenoga svijeta i čovjeka koji je kruna stvaranja.
Dragi vjernici, i mi smo danas na Božić pozvani zajedno s pastirima dati hvalu Bogu. Upravo u klanjanju pronalazimo najdublju i nepobitnu istinu kršćanskom Božiću. Moramo se svesti i odlučno usmjeriti na klanjanje Bogu, ako želimo vjernički živjeti Božić. Ako nam je stalo da tu Istinu drugi prihvate i žive te da istinsko značenje Božića uvijek jasno blista.
Što znači klanjati se novorođenom Kralju?
Znači, obnoviti vjeru u Boga, živog i rođenog od Djevice Marije. Isusa, sina Marije iz Nazareta koji je začet po Duhu Svetom u Njezinom krilu, kojega je 9 mjeseci pod srcem nosila i rodila sin je Vječnoga Oca. On je za nas postao Čovjekom. On je Emanuel – Bog s nama. To je iskonski milosni događaj koji je objavljen u Betlehemu, a Ivan ga je u proslovu svoga Evanđelja opisao riječima:”I riječ djelom postade i nastani se među nama.”
U početku bijaše riječ
Braćo i sestre, čovjek može živjeti bez mnogih stvari, međutim, ne može živjeti, a da barem na trenutak ne pokuša dosegnuti smisao svojih djela. Naime, u početku bijaše riječ. U početku bijaše smisao.”
Tako bismo mogli sažeti početak iz proslova Ivanova evanđelja. Grčki pojam logos koji prevodimo s riječ, ne izražava samo komunikacijski čin govorenja, već misao koju oblikujemo u riječ i govor. Ako se dublje propitkujemo o etimologiji te grčke riječi naći ćemo blisku vezu između riječi logos i grčke riječi koji se prevodi sa skupiti, okupiti.
Svaka naša rečenica skup je misli, ljutnje, osjećaja kojima daje jedinstven i jasan smisao. Razmislimo li samo na trenutak uočit ćemo da trajno pokušavamo nešto skupiti – dužnosti, susrete, iskustva koji su ponekad suprotni, različitih predznaka kako bi poprimili jedinstveno značenje. I to nazivamo smislom.
Početak 4-toga evenđelja vodi nas ka početcima svega što postoji – u početku nije bio kaos ili besmisao. U početku je bio smisao. U početku bijaše riječ i riječ bijaše kod Boga, riječ bijaše Bog. Sve je po smislu postalo.
Smisao poput sjene sve prati i ostavlja trag u novom svemiru i svakom stvorenju. Ništa se bez njega ne može objasniti. Kad podrhtavamo pod udarcima života moramo se vratiti na njegove početke i pronaći smisao koji nije u našim rukama, koji ne možemo ni dati, niti napraviti, već jednostavno prihvatiti.
Smisao je poput života malog djeteta – ne stvara ga se, već ga se jednostavno prihvaća. Riječ je o životu. Život bijaše ljudima svjetlo. Bog je život darovao svemu stvorenju. Zato u početku bijaše dar. U početku je postojala želja. Ovaj darovani i prošireni život svjetlo je ljudima. Čovjek oduvijek povezuje život sa shvaćanjem i poznavanjem stvarnosti.
Ideologije i teorije koje prisvajaju pravo nad tuđim mišljenjem…
Ponekad nam se čini da čovjek polaže pravo na apsolutiziranje svojih domišljaja i stavova, kao neograničeni sudac svemu. Međutim, razum nije svjetlo ljudima. Život je svjetlo ljudima. Život koji od Boga dolazi.
Braćo i sestre, s koliko se pogrešnih misli pokušava oblikovati život, kao da on može ostati zarobljen unutar naših misli. U naše se vrijeme u raznim glavama rađa toliko nasilnih misli, sposobnih uništiti ili potpuno promijeniti život. Te su misli jako daleko od početka koji sve rasvjetljuje i koje tmine ne mogu ugušiti. Upravo tako prepoznati pravi život, Božiji život, tmine ga doslovno ne mogu progutati. Ono što je bilo u početku ostaje zauvijek.
Ideologije i teorije koje sebi prisvajaju pravo nad tuđim mišljenjem, koje žele kontrolirati i preko svojih mreža upravljati mislima uvode uvode u tmine i noć. Božanski život darovan iz ljubavi i svjetla, istinu i ljepotu, ono po čemu shvaćamo da se isplati živjeti.
Draga braćo i sestre, upravo se smisao koji jeste riječ, utjelovila u Bezgrešnom krilu Djevice Marije. Dok razmišljamo o jednostavnosti jaslica njihova je ljepota na još jedan način povezana s početkom. Otada naše tijelo nosi miris Betlehemske špilje. Svjetlo zauvijek rasvjetljuje tminu. Ostanimo djeca Božija, jer nismo rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, nego od Boga.
Sve ono što u nama jest potječe od Božanskoga života koji nam se objavio u jednostavnosti Božića.
Otvoriti Bogu kad kuca na našim vratima
Braćo i sestre, uz općeniti poziv na otvorenost dobroti, etička vrijednost Božića u biti nije u nekim posebnim naporima. Nije stvar u tome da u prvom redu moramo mi vjerovati, već naprosto dopustiti da nas dotakne živi Bog koji kuca na našim vratima. Kao što dijete ne traži ništa osim da ga prihvatimo i sve ono što za njega činimo iz toga proizlazi. Tako i nas otajstvo Božića vraća zaboravljenim ili potisnutim izvorima. Gura nas na početak svega kako bismo pronašli smisao koji nije naše djelo, a daje ljepotu svemu što postoji na svijetu.
Bog je izrekao svoju Riječ – sve je sažeo u svojemu Sinu, ali ono što dolazi na kraju upravo je ono što je bilo na početku, što oduvijek rasvjetljuje ljudski život, Isus u jaslicama rasvjetljuje naš um i daje smisao našemu životu.
Božićno bogoslužje ne traži da ostane samo na apstraktnom, traži da ono što slavimo započne i živjeti u nama, jer milost zahtjeva odgovor. Otajstvo u nama treba postati životom kako bi svojim životom svjedočili navještaj spasenja, da bi naša vjera bila odsjaj naše vjere.
Svatko od nas pozvan je mijenjati i popravljati ono što pronalazi da nije kako treba i to u skladu s dostojanstvom djece Božije.
Sveti papa poziva nas: “Kršćanine, prepoznaj svoje dostojanstvo, ne vraćaj se podlostima i nedoličnom ponašanju“
Obnovljeni vjerom i nadom, zagledani u malo Dijete u jaslicama živimo dosljedno svoj kršćanski poziv donoseći posvuda radost i mir. Obnavljajmo povjerenje, uzajamno poštivanje, zajedništvo i solidarnost u našem hrvatskom društvu. Molimo za sve potrebe naše domovine i svijeta, posebno molimo za mir u Ukrajini koja svaki dan krvari. Iz perspektive našega iskustva iz ’90-tih godina ne bi nam trebalo biti teško razumjeti tamošnju situaciju i biti otvoreni za pomoć koja je moguća.
Božić nam daje novu i neočekivanu perspektivu jer dolazi od Boga i njegove ljubavi, jer nije djelo ljudskoga sebičnog domišljanja. Naše je vjerničko poslanje mijenjati perspektivu života u svojoj sredini, od stvaranja negativnog osjećaja i grijeha koji zatvara pogled od razbijanja takvog ozračja do spasenja koje otvara radosti življenja i kada je najteže. Širimo savez dobra.
Ako se vratimo Božiću, Božić će nas vratiti i nama samima, vratit će nas bližnjima, zajedništvu, obitelji, crkvi i domovini, vratit će nas ljepoti novosti da ne dijeli, ne otuđuje, ne prijeti i ne unosi tjeskobu,” zaključio je kardinal Josip Bozanić čestitavši svim vjernicima Božić.