Iako prostitucija u Srbiji nije legalizirana, “nastariji zanat” u Beogradu cvjeta, a klijent prostituke bira, vjerovali ili ne, iz kataloga.
A, u katalogu su djevojke iz raznih krajeva svijeta. Naime, u stanovima na različitim lokacijama “nastarijim zanatom”, osim domaćih prostitutki, tu si i na desetine djevojaka iz azijskih zemalja poput Kine, Japana i Malezije koje svoje usluge naplaćuju od 80 do 300 eura. Naravno, zaradu dijele s makroima koji sve organiziraju.
Kragujevčanka J. M. koja je bliska s tim djevojkama ispričala je za srbijanski portal Mondo kako je organizirana prostitucija, zašto je toliki broj prostitutki s raznih strana svijeta u Srbiji te na koji način klijenti dogovaraju sastanak s djevojakama koje se bave prostitucijom.
“Prostitucija je organizirana tako da se kontakt i vrste usluge mogu pronaći vrlo jednostavno na internetu, na društvenim mrežama. Kada se klijent javi na broj telefona, dobije upute na engleskom jeziku,” priča J. M.
“Na stranicama postoje detalji ponude i klijent može kao u katalogu izabrati želi li seksualne usluge djevojaka iz Rusije, Brazila, Kine, Malezije… Sve je nevjerojatno otvoreno i javno. Postoje fotografije, brojevi telefona i kontakti. Sve funkcionira preko WhatsApp-a na engleskom jeziku. Klijent ugovora termin i dobije lokaciju na koju treba otići. Iako misli da sve vrijeme komunicira direktno s djevojkom s kojom želi sastanak, zapravo se dopisuje s koordinatorom, jer većina prostitutki ne zna engleski jezik,” otkriva Kragujevčanka J. M.
Stanovi u kojima strane prostitutke nude seksualne usluge klijentima iz Srbije nalaze se uglavnom u samom centru grada, a da ne bi došlo po pogreške, ulazna vrata stanova u kojima “odrađuju” seksualne usluge obilježena su.
“Da bi lakše objasnili klijentima gdje trebaju doći, uglavnom pošalju fotografije ulaznih vrata stana koja su obilježena, kao što je, recimo, gramofonska ploča na “špijunki”. U stanovima gdje usluge pružaju djevojke iz Kine interijer je uređen u azijskom stilu. Klijenti se dočekuju s mirisnim štapićima, istočnjačkom glazbom i eteričnim uljima. Događalo se da klijentima smeta kada se osećaju specifični mirisi azijske kuhinje ili se vide ostatci ručka, pa ne žele više doći. S djevojakama iz Azije često dolazi do pogreške u organizaciji, a najčešća je da klijent umesto djevojke s fotografije dobije sastanak s drugom ženom”, priča J.M. koja je dobro upućena u detalje odnosa klijenata i prostitutki iz Azije.
Siromaštvo krivo za sve
Žene je, prema njezinim riječima, uglavnom siromaštvo natjeralo na bavljenjem prostitucijom.
“To su žene koje su došle iz siromašnih dijelova svoje zemlje, nemaju druge prihode i sigurno su jako nesretne. U njihovoj kulturi je normalno da se ne žale, da slušaju muškarca, da budu pokorne. Kada pokušate komunicirati s njima, vrlo su zatvorene, a osim toga ne govore nijedan strani jezik. U potpunosti su ovisne o organizatoru prostitucije, odnosno makrou. Kada završe s klijentom, djevojke šalju poruke na kineskom makrou i prevoditelju, kako bi mogao doći drugi muškarac. Nije rijetkost ni da se klijenti susretnu na hodniku,” kaže J.M.
Srbijanska policija zatvara oči kada je u pitanju prostitucija
Situacija nije puno drugačija ni s djevojkama iz drugih zemalja koje pružaju seksualne usluge u Beogradu. Najviše ima djevojaka iz Rusije i Rumunjske, ali sve ih je više i iz ostalih dijelova svijeta.
“Puno je djevojaka došlo u Srbiju iz Singapura, Brazila i Japana kako bi se bavile prostitucijom. Sve imaju eksplicitne fotografje, recenzije i ocjene na internetu. Klijenti ostavljaju komentare jesu li zadovoljni uslugama, kao da je u pitanju neka roba. Djevojke su obvezne odgovarati na takve komentare, što je zaista užasno. Sigurno da se nijedna od njih ne želi baviti prostitucijom, već želi normalan život i posao u svojoj zemlji. Tko zna kakva ih je muka natjerala da dođu u Srbiju. Sve su to teške životne priče. Nadam se da će se jednom pronaći rješenje da se stane na put prostituciji i da policija reagira, bilo da se radi o ženama iz Srbije ili drugog dijela svijeta,” zaključuje J.M.
Sve u svemu Srbija ima što za ponuditi onima koji u svojoj zemlji ne mogu dobiti “posebnu vrstu zabave”, a sve je više i mladih i onih malo starijih koji kažu da ih je put odveo u Beograd upravo zbog zabave “kakve nema nigdje”.