Uplakano dječje lice tada 6-godišnje djevojčice vidio je cijeli svijet, a danas je Željka Jurić Mitrović vrijedna mlada žena koja se vratila u svoju Slavoniju kako bi izgradila život za sebe i svoje bližnje. Njen život nije bio lagan, nisu joj se poklanjale nikakve pozicije, a kamoli mjesto u Vladi. Sada je vrijeme da zajedno postavimo pitanje: Čime to Šimpraga zaslužuje biti u Vladi, a Željka Jurić Mitrović ne?!
Za točno mjesec dana bit će 31 godina od kada je 19. listopada 1991. godine Željka Jurić Mitrović koračala u koloni prašnjavih, umornih Vukovaraca čija su lica odavala tugu, nemoć i strah od onoga što ih čeka. U torbama i vrećicama toga su dana ponijeli cijeli svoj život koji su vrijedno gradili u svom gradu Vukovaru.
Željkino lice, poznatije kao lice djevojčice u plavom kaputiću, odavalo je neizmjernu tugu koja se šestogodišnjem djetetu mogla dogoditi samo u uvjetima u kojima je provela vrijeme od početka opsade Vukovara. Blijeda od boravka u podrumu, vjerojatno gladna i uplašena, šestogodišnja djevojčica je postala jedan od najsnažnijih simbola vukovarske kalvarije.
Danas je Željka vrijedna mlada žena koja se vratila u svoju Slavoniju i u Berku odlučila izgraditi život sa svojom obitelji. No, ta kolona ostala je utkana u njeno biće i danas na strahote vukovarske kalvarije podsjeća raznim eksponatima, poput plavog kaputića kojega je sačuvala unatoč tome što je njena mama s njega oprala vukovarsku prašinu.
I dok jedna druga djevojčica iz kolone onih koji su zbog nečiste savjesti bježali iz oslobođenog Knina, potpuno nezasluženo zauzima visoku poziciju u hrvatskoj Vladi, za Željku, djevojčicu iz apokaliptične vukovarske kolone tamo nema mjesta.