Matica hrvatska čuvar je identiteta hrvatskog društvenog života, identiteta koji su mnogi kroz povijest prisvajali za sebe, kao primjerice Srbi koji i dandanas prisvajaju hrvatske književnike, posebice one dubrovačke.
Često se čuje izjava “da nije bilo Matice hrvatske ne bi bilo ni Hrvatske”, koja je osnovana 10. veljače 1842. godine u čitaonici na današnjem Gornjem gradu s ciljem prosvjećivanja hrvatskog naroda. Cilj nije bio samo puk, već i hrvatske elite koje su tada uglavnom govorile njemački jezik iako taj jezik nije bio nametnut, već je u to vrijeme bio poznat kao jezik kulture, umjetnosti, ali i obilježja društvenog statusa. Naime, službeni jezik na kojem su se pisali dokumenti bio je latinski. Upravo zbog uloge u očuvanju jezika, stoji tvrdnja kako ne bi bilo Hrvatske da nije bilo Matice hrvatske, no, ne smijemo zaboraviti i ulogu pisaca koji su pisali na hrvatskom jeziku i tako bili i ostali čuvari hrvatskog jezika.
Vrlo brzo hrvatska elita shvatila je kako u svojoj državi treba promicati svoj jezik. Matica hrvatska imala je i posebnu ulogu u vremenu kada je hrvatski jezik “guran” kako bi umjesto njega “glavni” bio srpsko-hrvatski, jezik koji, zapravo, nikada nije ni postojao. Srpsko-hrvatski jezik posebno je bio zastupljen u književnosti, ponajviše u školskoj lektiri.
Prisvajanje hrvatskih književnika
Vuk Stefanović Karadžić je u 19. stoljeću ustvrdio kako su svi štokavci Srbi, dok danas Srbi u svom školskom programu i kulturnom prostoru prisvajaju hrvatske književnike.
Najviše su na udaru dubrovački književnici, jer je upravo dubrovačka književnost jedan od najvećih dosega hrvatske kulture u doba prosvjetiteljstva. Problem u cijeloj ovoj priči je što su Srbi pod okriljem nekadašnje Jugoslavije koristili ogromna financijska sredstva kako bi promicali Srbiju kao zamlju s razvijenom povijesnom kulturom i književnošću, koje zapravo nije bilo, pa su koristili upravo dubravačku kulturu i povijest. Tako i danas, zbog propusta Hrvatske koja na drugim jezicima, primjerice engleskom, ne promiče svoju povijesnu kulturu i književnost mnoge države ostaju u uvjerenju kako su velika hrvatska književna imena zapravo srpska.
Na udaru su posebno Ivan Gundulić i Marin Držić, koji su posebno zanimljivi stranim slavistima.
Postoje li danas savršeni hrvatski govornici koji čuvaju hrvatski jezik?
Oni koji čuvaju hrvatski jezik su hrvatski govornici, odnosno svi koji govore svoj materinji jezik, no najviše mediji. Nažalost, upravo u medijima nedostaje književni hrvatski jezik koji je gurnut u pozadinu. Proslavom obljetnice osnutka Matice hrvatske trebali bi vratiti i svijest da samo čuvanjem pravilnog hrvatskog jezika čuvamo i Hrvatsku.