Prošlo je tri desetljeća od kada je na grad na Vuki i Dunavu krenulo 600 tenkova i 50 tisuća dobro naoružanih vojnika JNA. Branitelji Vukovara herojski su branili grad koji se iz dana u dan pretvarao u ruševine – puna tri mjeseca.
To ljeto bilo je drugačije, napeto. U Kninu su postavljene barikade i povratak s mora bio je preko Bosne. Događale su se već neke naznake kako stvari neće dobro završiti.Sitniji sukobi u gradu, nadlijetanje vojnih aviona… Sjećam se da sam se vratila s mora i došla u Vinkovce u kojima se osjećala neka čudna napetost. Razgovarala sam telefonski s mojom teta Anom iz Vukovara kada je uplašeno rekla “Evo, opet nas nadlijeću. Neće dobro završiti”
Taj dan je Luka Andrijanić prema zapovjedi tadašnjeg zapovjednika obrane i Zbora narodne garde u Vukovaru Ivice Arbanasa srušio čak dva aviona JNA. Bili smo strašno ponosni, no naša opijenost kratko je trajala. Dan poslije, upravo na današnji dan, iz vojarne JNA polako su izlazili tenkovi, jedan za drugim svojim gusjenicama gazili su asfalt prema Trpinjskoj cesti. Upravo na toj Trpinjskoj cesti zaustavljeno je desetke neprijateljskih tenkova i oklopnih transportera, a cesta prozvana “Groblje tenkova”
Teta Anu su s djecom izveli iz Vukovara i odvezli u Zagreb u naš stan, gdje je provela u strahu za svog muža tri mjeseca. Strah je prešao u nadu kako će ga vidjeti među onima koji su izlazili iz Vukovara, pa na razmjeni…prvoj, drugoj…zadnjoj. Do danas nije pronađen, kao ni mnogi koji su samo branili svoj dom.
Odmazda za srušene vojne avione bila je strašna. Vukovar je 25.kolovoza 1991.napadnut svim raspoloživim oružjem uključujući i avione. Običan ljetni dan u kojem bi inače razmišljali kako se zaštiti od vrućine i komaraca, pretvorio se u početak tromjesečne borbe za Vukovar.
Naredna tri mjeseca iz Vukovara do Vinkovaca kroz “Kukuruzni put” su dolazili gardisti vojnim vozilima doslovno izbušenim mecima, razbijene šajbe. Dolazili su na dan kada bih se vraćala u Zagreb i punili mi automobil i prikolicu odjećom, dekama… davali mi da ponesem novac i dokumente Vukovarcima u Zagrebu. Svaki puta dolazio je drugi gardist, jer onaj prošli bio je ili ranjen ili poginuo.
Iako je dosta Vukovaraca, civila, napustilo grad i otišlo u izbjeglištvo, o kojem ni danas nemaju lijepa sjećanja, u gradu koji je sve više postajao sablasna ruševina, ostalo je 15.000 civila.
Grad koji je tog kolovoza započeo svoju borbu pao je u zimu, 18. studenog. Mirnom reintegracijom ponovno je postao hrvatski, no i danas mnogi branitelji žale što nije oslobođen vojnom akcijom. Svaki od njih će reći kako je bio spreman poginuti za Grad heroj i njegovu slobodu.
