Imali su zločinca Miloševića i čitavu miliciju iza sebe. Nemilosrdno su se iživljavali nad nedužnim civilima koji su samo htjeli pomoći svojim sugrađanima, susjedima, poznanicima. Tukli su moj narod pendrecima, šakama, stolicama, gazili ih na podu… Misleći kako će proći nekažnjeno. A zašto i ne bi? Pola stoljeća su nas gazili i prolazili nekažnjeno… Dok nije došao Bobanov udarac. Udarac koji je u nama zapalio vatru koja je tinjala gotovo 50 godina. Pobjegli su na vrh tribine, a ni milijardu milicajaca ih onda ne bi spasilo. I tada je započeo kraj njihove tiranije, kada su, baš kao i tog 13. svibnja 1990. godine, bježali glavom bez obzira i gazili svoje sunarodnjake, te pokazali svoju pravu ćud.
Prije točno 31 godinu trebala se odigrati utakmica Dinama i Crvene Zvezde na zagrebačkom Maksimiru. Međutim, određena nekolicina ljudi imala je druge planove. Planove, koji su ušli u školske udžbenike i pamćenje čitave nacije kao prekretnica u tijeku hrvatske povijesti, za koju nerijetko kažemo kako je označila početak Domovinskog rata i raspad ionako trule Jugoslavije.
Ta se (ne)slavna utakmica trebala odigrati nekoliko dana nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, u vrijeme početka raspada Jugoslavije, u nedjelju, 13. svibnja, 1990. godine.
No, umjesto nogometnog, dogodio se navijački kaos. Godine koje su uslijedile bile su u znaku humanitarne katastrofe, odnosno, krvoprolića, razaranja i drugih strahota.
Takav razvoj događaja dao je toj, neodigranoj utakmici, mitski status budući da mnogi u Hrvatskoj tvrde da su upravo maksimirski događaji 13. svibnja bili uvod u Domovinski rat, iako je on započeo tek godinu dana poslije.
Taj okršaj BBB-ovaca i Delija, uz svoje partnere milicajce, čak je i američka televizijska kuća CNN uvrstila na četvrto mjesto na top ljestvici pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet.
O tom događaju je i sami autor ovoga članka učio u školi.
Čitanka – priručnik za učitelje povijesti u osnovnim školama i nastavnike povijesti u srednjim školama ‘Domovinski rat’, uvrstila je neodigranu utakmicu Dinamo – Crvena Zvezda među događaje koji su najavili raspad Jugoslavije.
Državno potpomognuti navijači i prisilno postavljeni Arkan
Oko 3.000 Delija došlo je na utakmicu u Zagreb, i nekoliko sati prije utakmice po Zagrebu su se događale tučnjave između Bad Blue Boysa i Delija na ulicama.
No, prave nevolje počele su dolaskom navijača na stadion.
Predvođeni Arkanom, kojega je Milošević pokušao prisilno postaviti na čelo Delija (kako navode razni srpski akteri tog neslavnog dana, kao i da ih uopće nije predvodio, op.a.), navijači Crvene Zvezde krenuli su u rušilački pohod na južnoj tribini Maksimira nastojeći se probiti do mjesta gdje su bili Bad Blue Boysi, no naišli su na ležerne navijače koje se nisu libili pretući.
U rušilačkom pohodu Delije su pri tom uzvikivale “Zagreb je Srbija!” i “Ubit ćemo Tuđmana!”
Probivši zaštitnu ogradu počeli su napadati Dinamove navijače stolicama i noževima.
Odgovor Zagrepčana i opći kaos
U želji da pomognu svojim sugrađanima koje su Delije nemilosrdno tukli, BBB su srušili ogradu na sjeveru i upali u teren kako bi se suprotstavili Delijama. Nakon proboja, BBB-ovci su bili silovito napadnuti od postrojbe specijalne milicije, koji nisu pokazali sličan entuzijazam prema Delijama.
Taj disporporcionalni odgovor milicijskom silom bio je zbog većinskog srpskog etničkog sastava specijalnih snaga tadašnje milicije.
Prilikom sukoba s navijačima milicajci su se koristili palicama i suzavcem. Za par minuta, situacija se otela nadzoru jer je broj motiviranih navijača koji su ulazili u sukob bio veći od onoga što su specijalne snage mogle zadržati sa svojim mjerama, ljudstvom i opremom.
Uloga legende hrvatskog sporta, Zvonimira Bobana
Usred cijelog nereda, nekoliko Dinamovih igrača ostalo je na terenu, dok su igrači Crvene Zvezde već napustili teren i bili u svlačionicama. Dinamove su navijače od premlaćivanja branili Zvonimir Boban, Vjekoslav Škrinjar i trener Josip Kuže.
Zvonimir Boban, kapetan Dinama, napao je milicajca koji se iživljavao nad Dinamovim navijačem. BBB-ovci su se uskoro stavili u obranu Bobana poput tjelesnih čuvara.
Zbog tog čina, Boban je postao svojevrsni “nacionalni junak”, dok su ga Srbi proglasili “nacionalistom”.
Nekoliko godina kasnije, govoreći o spomenutom incidentu, Boban je izjavio: “Mogu samo reći da… sam reagirao na jednu… veliku nepravdu koja je bila toliko očita… da jednostavno čovjek s… s minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom ili čovjek koji ima osjećaj za… za minimalnu pravdu ne može ostat miran. Ne može ne reagirat na neki način. Ja sam kasnije bio isprovociran budući da… ja jesam psovao, svašta sam vikao milicajcima i tako bilo je, bilo je sigurno i s moje strane dosta provokacija prije nego što me onda milicajac udario i onda sam mu ja vratio“.
Zbog svoje akcije Bobana je suspendirao Jugoslavenski nogometni savez na razdoblje od 6 mjeseci, a protiv njega je bila podignuta optužnica od javnog pravobraniteljstva, jer fizički napad na miliciju bilo je kažnjivo djelo.
“Upucaj ga!”
Napadnuti policajac Refik Ahmetović javno je oprostio Bobanu taj napad. Ahmetović je kasnije izjavio kako su ga kolege nakon napada nagovarale da upotrijebi vatreno oružje na Bobana, iako ga Boban nije više napadao.
