Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava kreće u takozvanu lokalnu reformu osnovnoškolstva u kojoj neće više biti segregacije djece, a nacionalne grupe predmeta djeca srpske nacionalnosti moći će slušati u manjinskog školi.
“15 godina je prošlo, krajnje je vrijeme da djeca zajedno idu u školu, da uče i slušaju nastavu kao u ostatku države, a onda naravno da, ako imaju želju, volju, vremena, slušati nacionalne grupe predmeta o svom jeziku, kulturi umjetnosti u nacionalnoj školi,” rekao je za Direkt na RTL-u Ivan Penava.
Vukovarski gradonačelnik, drugim riječima, kreće u lokalnu reformu školstva, a prema procjeni da su se stekli uvjeti za osnivanje manjinske samostalne škole u koju će roditelji moći slati djecu po želji. Takve škole, inače, u Hrvatskoj postoje za Mađare i Talijane, a ovakav način funkcionira i u drugim zemljama Europske unije, čija je pripadnica Hrvatska, što se često zaboravlja.
Sadašnji način obrazovanja u vukovarskim osnovnim školama
Sadašnji modeli obrazovanja u vukovarskim osnovnim školama funkcioniraju na način da se nastava održava po principu da u istoj zgradi postoje odvojeni razredi koji uče na hrvatskom i oni koja uče na srpskom jeziku i pismu. O tome na kojem će jeziku i pismu djeca pohađati nastavu odlučuju roditelji. Ako se odluče za srpski, zakon predviđa tri modela, A, B i C.
“U našoj školi roditelji odabiru model A i djeca se školuju na jeziku i pismu nacionalne manjine, dakle na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu za sve nastavne predmete,” izjavila je ravnateljica OŠ Dragutin Tadijanović Lidija Miletić za RTL-ov Direkt.
Novi način školovanja već za godinu dana
Gradonačelnik Ivan Penava ocijenio je kako djeca više ne mogu više funkcionirati na podjelama. No, da će protivnika biti, govori i to da se na novi način učenja u kojem će sva vukovaraska djeca učiti na hrvatskom pismu latinici, kao i na hrvatskom jeziku, ali i učiti hrvatsku povijest, nedavno se pobunio i sam Milorad Pupovac. A za RTL-ov Direkt izjavu je dao vukovarski gradski vijećnik Srđan Milaković:
“Onda se pitam jesam li ja to nešto prespavao u poslednjih nekoliko dana. Je li moguće da se ćirilica uopšte uvodi u upotrebu u Republici Hrvatskoj pa će onda biti moguće obrazovanje u tom modelu u kojem se to predlaže? Moguće da će pesnici tipa Laze Kostića, Desanke Maksimović, Zmaja i drugih uvode u obaveznu literaturu obrazovnog sistema RH. Naučnici i svi oni drugi koji su proterani iz te literature i obrazovnog programa da će se vratiti nazad? Moguće je da je to tako. Ako to jeste tako onda možemo da razgovaramo.”
Građani su uglavnom složni u mišljenju kako bi djeca i od vrtića trebala ići zajedno, da se druže i zbliže i pozivaju na zajedništvo, a ne na segregaciju.
“Sad ćemo doći vjerojatno do jedne druge apsurdne situacije da će grad Vukovar kao možda prva jedinica lokalne samouprave to htjeti napraviti i dati manjinsku školu, ali po svim svojim dosadašnjim razgovorima očekujem vrlo žestoko protivljenje ZVO, SNV, SDSS-a. Jer kad govorimo o gradu Vukovaru tu je ipak neka druga matematika. Svodi se na kontrolu ljudi kroz upošljavanja, kroz uključenost ljudi u sustav i onda do borbe za kontrolu tog istog sustava, jer tko kontrolila sustav kontrolira i ljude i glasačku mašineriju,” zaključio je Ivan Penava za Direkt.
Mirnom reintegracijom do zapostavljanja prava Hrvata
Htjeli to pripadnici srpske manjine priznati ili ne u Hrvatskoj je mirnom reintegracijom napravljeno puno toga na štetu hrvatskog naroda, počevši već od toga da su se opraštali grijesi sudjelovanja u agresiji na hrvatski narod. Umjesto isprike zbog zla učinjenog narodu, Srbi su u Vukovaru i Istočnoj Slavoniji inzistirali na svojim pravima i dobili prava koja nisu uobičajena nigdje u svijetu za manjinski narod koji živi na njihovom teritoriju, a posebice narodu koji je izvršio strašnu agresiju. Primjerice u Ruandi su Hutu narodi, koji su sudjelovali u strašnim ubojstvima Tutsija masovno bježali iz Ruande, a oni koji nisu osuđeni su, a narod koji je izvršio agresiju nad drugim narodom nije dobio nikakva dodatna prava zbog toga.
Kod nas se dogodilo suprotno. Naime, umjesto spuštanja glave, Srbi su ih prkosno digli i zadržali pravo da šute o tome gdje su pokopali ili eventualno spalili tijela Hrvata koje su zvjerski poubijali, da djecu uče povijest gledanu iz svoje perspektive, da grade spomenike svojim ratnim zločincima, da ne dozvoljavaju Hrvatima ulazak u mjesta iz kojih su u vrijeme Domovinskog rata protjerali Hrvate, da su nakaradno u Borovu napravili spomenik Šoškočaninu koji je vodio masakr na hrvatske policajce upravo nasuprot spomeniku napravljenom njima, da imaju prednost pri zapošljavanju, da njihovi silovatelji nekažnjeno šeću vukovarskim ulicama i u lice se smiju svojim žrtvama…
Zbog mira reintegracija je donijela puno nemira i nezadovoljstva naroda u čijoj državi žive Srbi uporno, umjesto prilagođavanja većinskom narodu, tražeći svoja prava.