Iako je prošlo čak osam desetljeća od njihova posljednjeg susreta, bilo je „kao da se nikada nisu razdvojile“.
Ova nevjerojatna priča započela je u Berlinu u proljeće 1939., kada su se dvije 9-godišnjakinje u suzama posljednji put zagrlile u školskom dvorištu prije nego što su njihove obitelji pobjegle iz zemlje na pragu Drugog svjetskog rata, piše The Washington Post.
Betty Grebenschikoff i njezina obitelj zajedno s još 20.000 Židova započeli su nove živote u Šangaju u Kini.
Ana Maria Wahrenberg i njezina obitelj pobjegli su u Santiago, Čile, gdje još uvijek žive.
Dvije su žene tijekom godina razdvojenosti zasnovale vlastite obitelji i promijenile prezimena, no nikada se nisu prestale međusobno tražiti, prateći baze podataka o preživjelima u holokaustu.
Spojila ih Zaklada Stevena Spilberga
Najbolje prijateljice iz djetinjstva nakon osam desetljeća traganja slučajno je spojila upravo njihova emotivna priča.
Naime, u Zakladi Shoah, neprofitnoj organizaciji koju je osnovao Steven Spielberg, a koja proizvodi i čuva audiovizualna svjedočanstva preživjelih iz holokausta, primijetili su sličnosti u njihovim svjedočanstvima te ih međusobno povezali.
U ponovnom susretu koji je omogućila Zaklada Shoah, kao i Muzej holokausta Florida i Interaktivni židovski muzej Čilea, dvije 91-godišnjakinje i njihove obitelji ponovno su se povezale prošlog studenog putem Zoom poziva.
Otkada su se pronašle, redovito su se počele dopisivati SMS-om te čuti telefonom. Svake nedjelje tijekom godine dana imale su ritaul – telefonski sastanak tijekom kojega su, svaka na svojoj terasi, zajedno ispijale jutarnju kavu.
Razgovarajući na svom materinjem njemačkom, obećale su jedna drugoj da će se osobno sresti, a to su konačno nedavno ostvarile na Floridi, gdje Betty Grebenschikoff danas živi.
Kao da se nikada nisu razdvojile
Iako su od posljednjeg susreta protekle čak 82 godine, objema se činilo kao da je „bilo jučer“.
Najbolje prijateljice iz djetinjstva izjavile su kako su bile najviše uzbuđene zbog – ponovnog zagrljaja.
„Osjećala sam se kao da se vraćam kući“, rekao je Betty Grebenschikoff.
„Bilo je vrlo emotivno, kao da se nikada nismo razdvojile“, potvrdila je Ana Maria Wahrenberg.
I same njihove obitelji tvrde kako su se tijekom susreta smijale kao da još uvijek imaju 9 godina.
Žene, danas obje udovice, provele su četiri dana nerazdvojne. Išle su u kupovinu, zajedno jele i satima razgovarale kako bi nadoknadile izgubljeno vrijeme.
Osim toga zajedno su se „pobrinule“ za nekoliko boca šampanjca, izjavila je jedna od njih, jer je događaj zaslužio slavlje.
Dokaz nade
Razmijenile su i sentimentalne darove: Wahrenberg je Grebenschikoff donijela Barbie lutku odjevenu u čileanski kostim, zajedno s uokvirenom fotografijom sebe i nekim nakitom, dok je Grebenschikoff dala Wahrenbergu malu skulpturu u obliku srca – koju je također kupila za sebe.
„Obje sada imamo potpuno istu stvar“, rekla je Grebenschikoff i dodala da lutku i fotografiju drži izložene u svojoj spavaćoj sobi. „To je nešto za nju da me se sjeća i da se ja sjećam nje.“
„Ove dvije izvanredne žene ponovno su povezane nakon što su izgubile jedna drugu, takav je dokaz nade,“ rekla je Kori Street, viša direktorica programa i operacija i zamjenica izvršnog direktora Zaklade Shoah.
Gladanje kako se razvija njihova priča bilo je „dragocjeno“, kaže, osobito u „u svijetu u kojem je teško doći do nade“.
Betty Grebenschikoff planira ići u Čile u bliskoj budućnosti, kako bi posjetila svoju prijateljicu u Santiagu.
