Rezultati lokalnih izbora iznjedrili su nova lica i nove stranke u najvećim gradovima Hrvatske, a Hrvati pokazali da ih sve manje zanimaju ideologije.
HDZ-ove utvrde ostale su brojne županije, a velika je utjeha i dobitak gradonačelnika Osijeka. No, Osijek i Osječko-baranjsku županiju obranio je Ivan Anušić radom, a Ivan Radić, novi gradonačelnik Osijeka, njegov je čovjek. Osječani i žitelji županije nagradili su rad i dosljednost.
Ista stvar dogodila se i u Vukovaru, gdje Ivan Penava ostaje i naredne 4 godine u gradonačelničkoj fotelji. Nabacivanje iznosima koje je Vlada uložila u Vukovar, kao i masovno dovođenje Srba iz Srbije na glasačka mjesta nije urodilo plodom, jer Vukovarci ne žele ono što im nudi Vlada – zaboraviti Domovinski rat, patnje koje su prošli i kosti svojih mrtvih koje počivaju tko zna gdje. Penava je pokazao da isto diše s njima, a uz to je Vukovar pretvorio u grad koji je sve ljepši, u kojem se odvijaju razna događanja, u kojem ne dozvoljava upotrebu ćirilice u nazivima ustanova, ali se i trudi da se konačno prestanu razdvajati školska djeca dviju nacija. Vukovarci su to znali nagraditi, a HDZ je ostavši bez Penave, ostao i bez Vukovara s dobitnom utjehom u županu Vukovarsko-srijemske županije i gradonačelniku Vinkovaca.
No, Vinkovčani će reći “ništa čudno” jer od Domovinskog rata ovaj kraj je HDZ-ova utvrda. Činjenica je ipak da i ovdje ima puno nezadovoljnih, no i onih kojima je upravo HDZ omogućio egzistenciju, a oni su mobilizirali sve članove svoje obitelji, rodbine i prijatelja. Upravo stoga, HDZ se još dugo ne treba bojati za vinkovački kraj.
Zašto je Tomašević toliko premoćno pobijedio Škoru?
Istina koju je Domovinski pokret objavio o novcu članova platforme Možemo djelovala je potpuno suprotno na Zagrepčane od onoga što je bila Škorina namjera. Naime, iako je narodu “pun kufer” udruga i njihovog financiranja iz proračuna, ovdje se dogodila ista stvar kao i kada je u Splitu pobijedio Željko Kerum. Tada su građani u provedenim anketama govorili “znao je “uzeti” sebi, pa će znati i nama”. I Kerum je za sebe napravio Zapadnu obalu, no on je otišao iz gradonačelničke fotelje, a Splićanima je ostala Zapadna obala.
Miroslav Škoro je objavio podatke koliko je Tomašević i ekipa oko njega izvukla iz raznih proračuna i EU fondova, a što građane Zagreba nije odmaknulo, već zapravo privuklo Tomaševiću. Pri tome se Tomašević uporno odmicao od ideoloških pitanja i držao problema u Gradu Zagrebu, iako ideologija ovoj grupaciji apsolutno nije strana.
Upravo stoga, postavlja se pitanje hoće li jedan od prvih njihovih koraka biti krivi – vraćanje Titovo trga ili će se ipak fokusirati na probleme koje je Milan Bandić ostavio iza sebe. Ukoliko se odluče za ideološko vraćanje Jugoslavije, Zagreb bi mogao imati dalekosežnih problema, jer Zagrepčanima je dosta i ideologije, korupcije i klijentelizma. Njihovi glasovi Tomaševiću u tolikom broju bili su upravo iz tog razloga, želje da ne gledaju svog gradonačelnika u sudnici gdje mu se sudi za korupciju, u Remetincu “gdje se odmara”, da ne čitaju i ne slušaju u medijima o preplaćenim poslovima koje odrađuju razni kumovi i prijatelji… Zagrepčani su ovaj puta birali poštenje i promjenu, a jesu li to dobili pokazati će već prvi potezi novog gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
Split u rukama Ivice Puljka
Vice Mihanović bio je izbor Ante Sanadera i izgubio je. Hoće li slijediti smjene vrlo brzo će biti poznato. No, iako veliki broj HDZ-ovaca za loše rezultate na lokalnim izborima krivi predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, što i jeste uobičajeno u strankama, on sam sebe ne krivi. Dapače, Plenković tvrdi kako je ovo kolosalna pobjeda HDZ-a po broju dobivenih općina i županija. No, općine su općine, a veliki gradovi su ipak veliki gradovi, koliko god načelnička mjesta bila neka utjeha.
Htjeli to priznati ili ne, Vice Mihanović je bio krivi izbor i kao takav postigao je i dobar rezultat. Zapravo, Mihanović može biti zadovoljan, a HDZ u naredne četiri godine ima priliku naučiti koliko je važno na mjesto gradonačelnika kandidirati čovjeka koji je vizionar, koji nema nikakve repove i koji je spreman zasukati rukave. Upravo to je, pri izboru za kandidata za gradonačelnika Splita, mogao učiti iz primjera kaštelanskog gradonačelnika Denisa Ivanovića, koji je pobijedio u prvom krugu, ne zahvaljujući ideologiji, već svim onim što je u protekle četiri godine učinio za Kaštela.
Možda Vice Mihanović u sebi ima tu energiju, no svojom pojavom, nastupom i skandalom oko doktorata nikako nije mogao pobijediti. Ivica Puljak se, kao i Tomislav Tomašević klonio ideologija, kampanju je vodio dostojanstveno, a skandal oko Ivoševića, koji je procurio zadnji dan kampanje, nije mu naštetio. Drugim riječima, Splićani su ovaj puta birali obećanja u kojima se obračunava s korupcijom, klijentelizmom, Splitu vraća sjaj, ali i obrazovanog prvog čovjeka. Što će sve Puljak od toga ostvariti teško je reći, jer jedno su obećanja i želje, a drugo mogućnosti.
Kao utjehu u Splitsko-dalmatinskoj županiji HDZ-u je ostao župan, što nije čudno kada se uzme u obzir da okolna sela dišu potpuno ideološki. Upravo stoga, bilo je bitno izabrati “naše, a ne njihove”, pa se nije gledalo na to što župan Boban Blaženko nije obećao riješiti uhljebe u Županiji, kojih je ovdje zaista puno. Županija Splitsko-dalmatinska posebna je priča, posebno kada se zna da prvi čovjek županovog kabineta umnogome kroji tu priču. A, on je upravo primjer koliko se može postići ako čovjek zna iskoristiti stranačku iskaznicu. Naime, čovjeku treba skinuti kapu jer ga je Županija od zanata dovela do doktorata, plativši sve. HDZ se zasigurno ne mora bojati da će ovu županiju izgubiti jer je drži Dalmatinska zagora, zaposleni i svi njihovi rođaci, prijatelji, obitelj…
Sinj slavio s novim gradonačelnikom
Miro Bulj premoćno je pobijedio iako je najavio kako će ostati u Saboru. Dapače, Bulju je to bio veliki plus u dobivanju izbora jer Sinjani znaju da su Buljeve borbe u Saboru vrlo često vezane za Sinj i Cetinsku krajinu. Nada da će novi gradonačelnik donijeti nova ulaganja u Sinj i učiniti ovaj grad jednim od najpoželjnijih za život vidjela se sinoć u velikoj i burnoj proslavi. Miro Bulj čovjek je iz naroda i njegova borba je za narod, što mu je i donijelo mjesto gradonačelnika.
HDZ je i ovaj puta izgubio Sinj, ali ne zbog slabog kandidata, jer niti jedan kandidat ovaj puta nije mogao parirati Miru Bulju. Ako uspije donijeti Sinju i Cetinskoj krajini sve ono što je obećao, teško će ga itko maknuti iz gradonačelničke fotelje za duže vrijeme. Pitanje je samo koliko će imati vremena sjediti u gradonačelničkoj fotelji i hoće li one koje je izabrao da taj posao obavljaju dok on sjedi u saborskoj klupi biti dobra zamjena.
Hrvatska je ovaj puta pokazala da je “voda došla do grla” kada je u pitanju klijentelizam i korupcija, da joj je dosta zapošljavanja i dobivanja poslova po stranačkoj iskaznici i raznim provizijama, da joj je dosta domoljublja uz držanja jedne ruke na srcu, a druge u džepu.. Narod je pokazao da želi promjene, a jesu li promjene moguće pokazati će već prvi potezi novih gradonačelnika.